1C KORIZMENA, KUŠNJA U PUSTINJI Lk 4, 1-13 Palma, 4. ožujka 2001.
Počinje radosno razdoblje crkvene godine – korizma, kad možemo postiti, činiti dobro i rasti u ljubavi. Svaka misa osim što je Uskrs, je i korizma. Čišćenje srca za bitne vrijednosti.
Isti Duh u kom je Isus kliktao od radosti, sad ga vodi u kušnju. Radost i kušnja djelo su istog Duha.
Isus se dao voditi od Duha. Ne dopusti da ti tijelo vodi Duh, nego pregni da ti Duh vodi tijelo.
Kušnja nas svodi na bitno. Lišavamo se iluzija. Ona je kao nevrijeme na moru kad odbacujemo nepotrebne stvari. Djeluje kao deterdžent.
Kroz kušnju oslobađamo svoje najbolje mogućnosti. Maslina se gnječi da bi dala ulje.
Kroz kušnju postajemo dublji. Što ne ubija, to jača. Vjetar primorava stablo da se dublje ukorijeni. Freud govori o potrebi "optimalne frustracije".
Kroz kušnju ljubav prema Bogu jača, budući se svaka ljubav hrani preprekama.
Kušnja dolazi kroz tri požude: tijela, očiju, duha. … Užitak, bogatstvo, oholost.
Ako kušnja postane nepodnošljiva, to je znak da trebaš Isusa da ti bude Cirenac.
Isus je ušao u kušnju da nam pokaže kako se svladaju kušnje. Ali i da bude kušan svim našim kušnjama kako bi ih nadvladao – i time nama unaprijed osigurao pobjedu.
Kušnja je kad nas Bog kuša da nas sebi približi. Napast je kad mi kušamo Boga.
Đavao odustaje do druge prilike. Korizma je vrijeme budnosti. Pažnje nad samim sobom.