Kako imam podosta prijatelja i poznanika koji se bave fotografijom, i nerijetko s njima razglabam o raznim fotografskim temama, tako često čujem od njih i priče o raznim dogodovštinama koje su imali sa ljudima kojima zbog nekog razloga smeta snimanje i/ili su toliko paranoični da smatraju kako fotografi imaju isključivo loše i opasne namjere.
Nedavno mi je jedan prijatelj ispričao svoje dvije dogodovštine sa takvim paranoičnim ljudima...
U prvoj dogodovštini, dok je snimao jednu njemu interesantnu stambenu zgradu, naišla je neka starija slučajna prolaznica koja je od njega, čim ga je vidjela da snima, tražila da odmah prestane snimati "jer se on njoj čini sumnjiv". Zašto sumnjiv? Zato jer ima fotoaparat i snima. Uglavnom, dotična mu je tvrdila da "on to ne bi trebao snimati", jer je ona "uvjerena da se to ne smije" te "da bi on trebao tražiti dozvolu od vlasnika te zgrade". Uz to je, naravno, spominjala i zvanje policije jer "tko zna zašto snima tu zgradu". No uz to mu je spomenula da "ona inače voli fotografiju", ali da je "on njoj baš jako sumnjiv jer snima zgradu".
U drugoj dogodovštini, dok je zajedno sa jednim poznanikom (koji je također fotograf), šetao i usput snimao nešto u blizini velikog sportskog igrališta u zagrebačkom naselju Trnsko, a na kojem je u tom trenutku u daljini bilo i nekoliko roditelja s djecom, imao je verbalni okršaj s jednom dušebrižnom koja se okomila na njih jer se jako zabrinula "da možda snimaju djecu na igralištu" jer da su "svi muškarci s fotoaparatima blizu djece pedofili", te da njoj nije jasno "što oni uopće imaju tamo bilo što snimati"...
Paranoja samo takva...
Post je objavljen 07.03.2022. u 00:39 sati.