Marketing
Popov Dol
Kažu da se čovjek uvijek vraća onome što mu je drago pa se tako i ja vraćam pisanju ovog bloga. Samo tako dosadna poslijepodneva mogu i proći. Nisam se vratio samo blogu nego i svakodnevnom hodanju po šumama i obroncima Bilogore gdje se svako malo naleti na neko selo, napuštenu kuću, stari spomenik ili nešto drugo. Upravo sam svoju prvu objavljenu priču o bivšem selu Grđevica (Pakrac) napisao nakon terenske izmjere koju smo obavljali tamo.
U ova retardirana vremena (što zbog svega oko nas, a tako i privatno) je najbolje uzeti nešto i čitati. Barem ti mozak malo odluta, a vrijeme prođe brže. No, ajmo mi na priču. Uglavnom, nisam danas dugo tražio neko bivše naselje koje ću proučavati. Napisati ću danas nešto o bivšem naselju Popov Dol (u nekim izvorima Popovdol). Nigdje ne piše službeno, ali ja mislim da je mjesto dobilo ime po tome što je tamo živio župnik. Prvi put se spominje 1642. godine. Tijekom godina izgrađen je novi župni dvor, a 1692. župnik o svom trošku podiže drvenu kućicu za druženja (
).
Prema Državnom zavodu za statistiku gdje se može vidjeti broj stanovnika bivših naselja od 1857. vidimo kako je broj stanovnika rastao sve do prirodne katastrofe 1911. koja je i dovela do nestanka ovoga mjesta. Najviše stanovnika je bilo 1890. i 1900. godine kada ih je bilo 158. Možda je slučajnost da je isti broj, a možda netko nije odradio svoj posao. Ali, tko sam ja da sudim? Detaljniji popis stanovništva možete vidjeti ovdje: Popis stanovništva, Popov Dol
E sad, što se to dogodilo da su jadni ljudi morali napustiti svoje domove? E, pa desilo se sranje (izvinite na izrazu). Popov Dol se nalazi na Samoborskom gorju i to na nekih 345-350 metara nadmorske visine. I tako se u proljeće sad već davne 1911. počeo naglo topiti snijeg (kojeg je tad bilo više nego danas) i počela je padati kiša. I sad, kad se uzmu u obzir glinovita podloga, nagib te izvor pitke vode u blizini naselja dobije se uslijed povećanih padalina aktivacija klizišta.
5. travnja dolazi do prvog klizanja tla, ali u tom trenutku šuma još "drži" tlo. Nakon nekoliko dana zemlja ruši hrastove i šumu i kreće prema kućama te nekoliko stanovnika bježi. 12.4. dolazi do smirivanja vremena te se stanovnici vraćaju svojim kućama. I tako je sve bilo donekle mirno 2 mjeseca. Realno, opasnost je stalno prijetila i bilo je očito da će nakon većih kiša doći do katastrofe. Do nje je i došlo sredinom lipnja 1911. kada je nakon dugotrajnih kiša došlo do urušavanja kuća. Ljudskih žrtava nije bilo, a nakon ovoga ljudi su se mjesecima snalazili kako su znali. Svi unesrećeni dobili su novčanu pomoć u iznosu od 260 kruna. Obećano im je da će se u blizini, na mjestu gdje se održavao sajam graditi novo naselje. Obećanje je ispunjeno i izgradanja je krenula relativno brzo, 2. kolovoza. Jedan izvor navodi kako su 1. studenog sve 23 kuće bile dovršene. Ovo novo naselje dobilo je ime Okićka sveta Marija, a od 1947. nosi naziv Novo Selo Okićko.
Od starog naselja Popovog Dola danas nema ništa. Ostala je samo zapuštena zgrada župnog dvora koja je napuštena 1981.i kapela sv. Matije. Među lokalnim stanovništvom vlada vjerovanje kako je krađa kipa Majke Božje Okićke koja se dogodila prije tragedije i samo vrijeme tih događaja (između blagdana Uskrsa i Tijelova) Božja kazna. Inače, klizište u blizini naselja se pojavilo i 2001. što je pokazatelj da ovo baš i nije pogodno mjesto za vikendicu. Prema nekim novijim podacima na području Samoborskog gorja i Plješivičkog prigorja registrirano je 166 klizišta – 14 aktivnih, 61 je danas umireno klizište, a 154 su nestabilne padine. Eto, tako da znate!
Post je objavljen 02.03.2022. u 16:47 sati.