Predstavljam knjige mojih prijatelja pjesnika i književnika u čijoj pripremi i obradi knjige sam sudjelovala:
Kika: POEZIJI S LJUBAVLJU
(prošireno reizdanje)
Posveta u ovoj lijepoj knjizi je: „Ako svaki dan padne u svaku noć, postoji zdenac u kojem je jasnoća zatvorena. Moramo sjesti na rub izvora mraka i strpljivo loviti palo svjetlo.“ Pablo Neruda
Kika
O AUTORICI
Mjesto rođenja Visoko, BiH, prebivalište Zagreb, RH. Poeziju nosiš u sebi... puno toga ne staviš na papir... To mi je ljubav od najranije mladosti, ali pisanju sam se značajnije posvetila zadnjih par godina pa i sa vama (koji volite nježno istkanu pisanu riječ) evo, dijelim nešto svoje...Poezija je i šapat i vrisak duše... Oslobađa i grli. Emocija pronalazi misao, a misao riječ... i pušta pjesmi da poteče...
Poeziji i Vama, s ljubavlju...
Kika
SVEGA IMA U MOJOJ BOSNI...
Svega ima u mojoj Bosni ...
još kad te uspomene povuku... svega ima,
a najviše raširenih ruku
kad ti bujrum kažu,
u osmijehu se čita
jeste li za kafu?
Tamo se ne pita!
Taj magični komadić svijeta
gdje i cvijet prkosno
po svome cvjeta
pa se diči... usred ljeta
poseban sam, kome to smeta?
A kad se razliju mirisi i boje
modrim rijekama, zelenom šumom...
po planini... gradu,
ma, svega ima u mojoj Bosni!,
da je ne kradu...
samo da je ne kradu
kako da se za Bosnu ne veže
stiskaju je... zaboravljaju,
a Bosni je uvijek dva puta teže!
OSVRT NA PROŠIRENO IZDANJE PRVE ZBIRKE POEZIJE
„POEZIJI S LJUBAVLJU" AUTORICA: KIKA
Ponovo se susrećem sa prelijepim stihovima koje je napisala pjesnikinja Kika, ali ovaj put je to reizdanje njene 1. zbirke poezije.
Ova knjiga obuhvaća stihove iz 1. zbirke, ali i nove pjesme koje su pisane nakon izdavanja prve knjige i opet sam ostala sam jako ugodno iznenađena ljepotom, zrelošću, dubokom refleksivnošću i ljepotom novih stihova.
Znala sam što je autorica pisala, dok je pisala svoju 1. zbirku i pitala sam se je li to bilo prije ponoći ili nakon nje, ali nepoznato mi je? To je ostala jedna tajna koju nikad neću saznati, ali nove pjesme koje se nalaze u reizdanju 1. zbirke ne slijede pravocrtnost koju sam osjećala, dok sam čitala 1. zbirku, već se putovi novih stihova isprepliću kroz razna vrata života: vrata tišine, vrata buke, vrata pitanja, vrata bez odgovora, ali svi ti odgovori se sami nameću čitatelju i kao da puštaju krik: “Ja sam taj odgovor. Ova knjiga je taj odgovor.”
Sve se opet događa u predvorjima bijelih stihova, nostalgičnih slika iz mladosti, neispunjenih snova i želje, da autorica konačno prođe kroz ta vrata tišine koja su pritvorena, ali njena plahost se još uvijek ne usuđuje pitati svoje srce: “Srce moje, a što ti ono želiš?”
Srce dobro zna što hoće i vodi autoricu svojim putovima, ali razum je jak, oprez je jak, plahost je još uvijek sjena koja je opet dalje odvodi od njenog srca, ali odgovori se sami pokazuju, dok noćna tama sjedi u svom kutu i – čeka.
Ta noćna tama je posebna prijateljica: vjerna je kao tuga, čudna je kao dah koji se pretvori u prah, ako se jači izusti i ne voli baš davati odgovore. Tišina je prijateljica tame, tišina je prijateljica tuge, ali sve to svjetlost srca obasja pa se te vjerne prijateljice moraju skloniti i zamagljenim očima pogledati u stvarnost koju autorica ove lijepe knjige isiijava svojim stihovima: ljubav, želja, sjećanje, pripadanje, čežnja, radost, veselje i opet – ljubav.
Kako sam već na početku napisala, iskreno preporučujem svim čitateljima ovu knjigu koji je ili slučajno ili namjerno dobiju u ruke – iznenadit će se onim što piše u ovoj plavoj knjizi.