Kad su onomad nas napali Srbi i Jugosloveni, uz istu retoriku koja prati bestijalne napade Ruskih zlotvora, na Ukrajinu, mi nismo bili priznata država, pa nam je od međunarodne zajednice, koja sada zdušno pomaže Ukrajinu uveden embargo na nabavku oružja.
Ja sam rat započeo i završio s puškom koju sam, sam kupio za dvije tisuće dojčmaraka.
Aj dobro bilo je na kraju još nešto i zarobljenog naoružanja.
Danas je čista srida, dan kad bi trebalo postiti, i razmišljati.
Vjerujem da će mnogi od vas postiti, kako će ići sa razmišljanjem to baš i nisam siguran.
Eto tema za razmišljanje ovih dana mogla bi biti na primjer koliko smeće su ljudi, koji svaku priliku koriste da ljude koji su sami kupili pušku, i stavili vlastiti život na kocku, da bi obranili ovu zemlju dok su se oni ili njihovi bližnji skrivali po ormarima, imali radne obaveze, ili čekali hoćemo li pobijediti mi ili njihovi, nazivaju šatorašima Rvatinama, lažnim braniteljima, i slično.
Ako ćemo malo dublje razmisliti, a dan je kako smo rekli
za razmišljanje, doć ćemo do zaključka kako su navedenu retoriku u javni govor uveli oni koji su taj rat izgubili , njihova mladunčad, kao i oni koji su tražili način za opravdati svoj kukavičluk i svoje nesudjelovanje, i njihova mladunčad.
Naime ne mogu zamisliti da bi se bilo tko s časnim namjerama služio takvom retorikom, ako radi ničeg drugog onda zbog onih koji se iz tog rata nisu vratili, onih kojima se ne zna gdje su im grobovi i njihovih majki.
Eto danas je prigoda da ako ste ikada koristili taj krajnje neprimjereni riječnik, da se pospete pepelom, ili ako i dalje mislite da je to u redu, da se ubijete.
Znam ja da među vama ima i onih koji bi volili da su onomad srpski i jugoslovenski zločinci pobijedili, kao što sad navijate za ruske zlotvore, pa se usrdno nadam da ćete dobiti baš ono što zaslužujete.
U stvari oduvijek se nadam i nekako vjerujem da će na koncu svak dobiti ono što zaslužuje.
Post je objavljen 02.03.2022. u 08:09 sati.