Ušli smo u noć koja je tamnija od bilo koje spoznate noći i samo uporni i hrabri sa bar malenim žiškom svjetla ljubavi u sebi neće se izgubiti u tom mraku.
Ne, ništa više neće biti isto, tko to nije spoznao, bit će mu teže koračati. Ako se ovaj pokrenuti rat u Ukrajini događa zbog rušenja duboke države ili se događa zbog drugih stvari, nije li bol u srcu jednako velika?
Boli me svaka ispaljena granata koja će negdje ostaviti pustoš, strah i smrt, boli me bol svih običnih malih ljudi koji nemaju gdje otići, nego se moliti Bogu i nebesima, da prežive pakao čiji dio smo svi mi doživjeli u Domovinskom ratu.
Da, ništa više neće biti kao prije, preživljavanje će se proširiti poput valova u jezeru kad se baci oblutak na sve ljude koji su izvan dosega rata, jer ništa više neće biti sigurno u rukama poput nevidljivog potresa koji nam trese tlo pod nogama.
Transformacija je uvijek bolna, ponekad jezivo bolna, ali na kraju vodi ka nečem boljem kakav god ishod bio, Pluton ostaje u Hadu na kraju balade, ali traži svoje Perzefone, svoje žrtve, jer bez njih nažalost nema pomaka.
Budimo hrabri, čuvajmo svoju vjeru i držimo glavu uspravno.
Post je objavljen 26.02.2022. u 16:32 sati.