A šta gledaš kad Ti škodi - mogao bi se nasloviti ovaj moj post.... Danas sam u večernjim satima posebno ostala kod kuće (trebala biti u "Botaničaru"!!! Zašto nisam otišlaaaa?!) poslušati jedno predavanje Splitskog psihološkog društva, o panici i kako je izbjeći....No, dobro. Uključim se preko Zooma, i mlada dama, psihologinja, počinje pričati....(Meni baš bude korisno i zanimljivo kad pratim npr. Psihofest i slično. Nisam završila psihologiju, ali zaista sve mogu pratiti - sve razumijem, jedino ako bi baš počeli s nekim stručnim nazivima - ma, i to pribilježim, pa potražim i objasnim si kasnije...)...Slušam, slušam - i odjednom se počnem prepoznavati u njenim riječima..."Napad panike se menifestira...." Ne mogu pratiti dalje, jer mi je pred očima trenutak, kada sam ja proživjela napad panike.
Možda sam i spomenula na blogu, ali nisam sigurna...Dakle, prošlo je određeno vrijeme od kada je Goldie uginula. :((((( Krenula sam u grad, a prije toga otišla do pekare u blizini....Kad, još nisam ni stigla do pekare - odjednom prema meni ide wuf - Goldie....:(((( Gledam - ne vjerujem; vrti mi se u glavi, nije mi dobro, počinjem duboko disati - jer jednostavno znam da ne može biti Goldie :((((.
I pravac prema meni....Dolazi do mene...Ja već oči pune suza, na rubu snage - pomislim da nešto nije u redu sa mnom....Još me i pogleda i onako napravi s glavicom - kao Goldie, kao da pita što je ...:(((((( Dok sam shvatila da je to zapravo Goldicin sin, koji šeta sa svojom gazdaricom (ima šesnaset godina!), umrla sam u sebi, jer sam pomislila da haluciniram i da nešto nije u redu....Da trebam hitno nazvati mamu...Da - ma, svašta mi je prolazilo glavom....
Ukratko - svakako sam trebala otići na promociju knjige kod "Botaničara" i družiti se s mojom Darijom....
Ljubim!
Post je objavljen 24.02.2022. u 00:02 sati.