Marketing
Muke po laptopu...
savladavam brzinu novoga, a onda stisnem nešto,
a ne znam što... uleti mi zrakoplov u monitor i
nemogu više pisati ni spremiti... lutam
ikonicama, uspijem se opet ulogirati,
ali napisanog nema, pišem iznova...
hvala vam što ste tu... za uzvrat pjesme,
čuvarice mojih tuga...
Osamnaet crvenih ruža...
Poklonio si mi osamnaest crvenih ruža,
sve zvjezde s neba i budućnost u celofanu...
Zagrljajem si želio ubrzati okretaje zemlje,
oživjeti vjetar s planine, pojačati sjaj sunca...
A nisi osjetio da nam kradeš
mladost, bezbrižnost, sne.
Želio si sreću, a prostor u kojem smo snivali
je bivao sve manji.
Želio si ljubav, a ja sam se borila protiv navika.
Bilo je to davno, u vremenu poezije i ruža,
prohujala su desetljeća,
tek danas bih znala navike pretvoriti u ljubav..
Pokloni mi još jednom osamnaest crvenih ruža.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987
Iz vremena oluje ruža...
Prostor je bio prepun utvara, zidovi išarani sjenama prošlosti,
trajanje u tmini uspomene, plov bespućem insomije.
Noktima tugovanja klesah pjesme
u zidove hrama ljubavi…
uzaludnost,
ne osjećah sjaj nutarnjeg sunca.
U vazi su umirale crvene ruže,
znamenje nečemu
čega nije bilo.
U srcu titraj žudnje za vrtlogom beskraja, oluja ruža odvaja elegiju prošlosti
od rapsodije trenutka, ubija riječi osude, ubija strahove, ubija bol,
ostavlja tragove snova u očima.
Umire jadikovka u ružičnjaku sna, očaj na izvorištu traganja,
ružine bodlje u tkivu vremena, lahor novog svitanja briše tragove tihog umiranja.
U duši jecaj zatišja, u bezglasju rapsoda balada ljubavi.
Ćutim poljubac sa mirisom proljeća,
na usnama sveta hostija,
tijelo izvađeno iz kaleža,
izniklo iz svetoga grala
iz srca biverzuma.
Iza nas ostadoše krhotine boli, u suncu naslutih carsko znamenje,
prođoh kraj čuvara vremena, pomilovah ti lice da ubijem svoju nesreću
i oživim tvoju sreću.
Na žalu vjerovanja, u sedefastom hramu sanja
zagrljaj pijeska i pjene porađa biser nadanja.
Na žrtveniku svitanja izlijeće bijela golubica,
zoblje zvijezde,
sunce gasi vatre noćnim morama,
topi snjegove, drevnu grobnicu
jesenjih tugovanja.
Darovao si mi buket bijelih ruža,
osjetih bujanje prisutnost,
dan prepun svjetlosti
i boje tišine.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 23.02.2022. u 17:07 sati.