...........bili smo na dnu i isprani
trudili smo se preživjeti
ti si odlazila na posao
a ja u gradsku knjižnicu
ondje sam čitao knjige
o svemu i svačemu
i radio bilješke
o svemu i svačemu
jer bijah zainteresiran
za sve i svašta
...........bili smo na dnu i isprani
većinu vremena
provodili smo u blagovaoni
bila je to jedina topla prostorija
oronule kuće na rubu grada
televizor u kutu
nije zatvarao usta
na štednjaku se
krčkalo varivo ladri di biciclette
i otmičari naših života u
u centralnom dnevniku
...........bili smo na dnu i isprani
pokušavao sam u sebi iznaći neku jakost
drevnu snagu barbarogenija
bezuspješno sam usuglašivao unutarnje vrijeme
s pulsom kozmosa
važno je bilo proniknuti u Tajnu
drugog svjetskog rata
previše je ljudi
iz našeg susjedstva
počinilo zločin ili skončalo u
umobolnici
jednog dana primijetio sam
kako se lijeva strana tvog lica preobražava
u nešto meni nepoznato
bio sam zabrinut ali nije postojalo mnogo toga
što sam mogao učiniti
...........bili smo na dnu i isprani
prije spavanja čitao sam ti ulomke
iz autobiografije Alberta Speera
i napokon smo se smijali
kao što se dobri ljudi trebaju smijati
vidiš kako je lako postati Naci, rekao sam
tu smo večer triput vodili ljubav
ujutro smo ispili kavu od cikorje
potom svatko svojim putem
ti u rudnik, a ja gaziti po blatu i lokvama
pomodrjelih prstiju na šljunčari u džepove sam spremao
najljepše oblutke
...........kamen po kamen – palača
mrmorio sam monaški
vrijeme je protjecalo život je oticao duša mi se uvijala kao zgaženi crv
...........kamen po kamen – palača
ipak, u dubini sam znao
nikada neću uspjeti
izgraditi dom za nas dvoje
izbicu na mekim oblacima
Nekropole
daščaru na zelenim livadama begluka
pribježište na truljavom pijesku mletačke lagune
...........bili smo na dnu i isprani
krčma je bila tragično lijepa, divna trovačnica
mirisala je na utjehu, na majku
na stolnjaku je bila iscrtana mapa Starog svijeta
po morima Tišine polovili su jedrenjaci
s gusarskom zastavom na krmi
Oh sveljubeći gazda Martine! Ti brzonogi ljubimče Zeusov!
Daj ovamo još jednu, dragi!
...........bili smo na dnu i isprani
došao sam kasno
svestrano zastranjen, krvav i ublaćen
povratio sam u mirazni jastuk
u kojem je još uvijek bilo utisnuto tvoje prebjelo lice
žuč crna, patagonijska vjeverica i vagnerijaski preludij u ništavilo
pobljuvao sam se
u samo središte tvoje životvorne imaginacije
i više nam niti sveti Albert
Speer zvan Bitanga nije mogao pomoći