Marketing
Querdenker
U ponedjeljak je trebalo odvesti Mačka na cijepljenje a malu Mašku na šišanje.
Time se u pravilu bavi moja bolja polovica, pa je tako bilo i ovaj put.
Kada idu veterinaru prije spavanja im maknemo zdjelu sa hranom, jer ako nisu natašte obično se Mačak iz protesta posere u transporter a mala Maška izbljuje kad izadje iz njega.
Kako su prefrigani i premazani svim mastima, ti dlakavi psihopati znali su nas predribljati tako da po noći mijauču pred sinovom sobom i skaču na kvaku dok ga ne probude, pa bi ovaj na kraju ustanovio da im nema vani hrane i napunio im padelu.
I tako bi gamad ujutro dobro nažderana krenula doktoru, a onda kasnije ribaj za njima.
Ovog puta smo sina upozorili da ne nasjeda priči "mi smo jadno mali gladni mačiči a zločesti batleri nam nisu napunili zdjelice" i plan o nežderanju preko noći je uspio.
No sad je problem taj da su bili gladni i zbog toga gadni.
Mala Maška kod doktora obično glumi dobrotu i pristojnost, uglednog je vladanja, ocjena 5+, iako je doma zapravo pravi mali asocijalni psohopat koji se sakriva po kući pred svima, pa i pred nama kad nas par dana nije bilo doma pa je valjda zaboravila tko su ti nametnici.
Mačak je pak doma i u odnosu sa susjedima i posjetama ugladjenih manira, pristojan, svakoga pozdravi i od njega očekuje da mu se u najmanju ruku obrati kao osobi. Dobro, i to je malo psihopatski, meni se čini kako je uvjeren da je čovjek a ne mačka, ali ljudima je to iz nekog čudnog razloga vrlo dražesno.
Veterinar nas (i njih) već pozna, a poseban respekt uživa Mačak, koji je u medjvremenu postao jedan od VIP pacijenata. Sve u svemu ima bolji tretman kod veterinara nego mi kod našeg kućnog liječnika. Djelomično zato jer nema puno mačjih pacijenata takvih gabarita i tako plemenitog roda (ipak mu je pradjed po očevoj strani Markyz von Burgfels) iz umjetničke familije (pradjedovi Sebasco's Puschkin i Fortisimo Virtuoso of Baydar 
) a puno više jer je Mačak privatni pacijent, čije račune plaćaju kešom batleri a ne zdravstveno.
Kako Mačak nije nikada naročito kooperativan pri pregledu a i ne voli baš veterinara, obično ga dvije sestre drže pri cijepljenju i pedikuri (kandže im treba svako toliko malo porezati, inače ih smetaju kad su preduge). Ovoga puta je zbog karantene otpala jedna sestra pa je muž morao preuzeti njenu zadaću držanja zadnjih nogu dok pacijenta ne cijepe.
Kad je Mačak vidio onu špricu popizdio je i kao svaki pravi antivakser počeo mrdati svojih devet kila na sve strane. Muž se usrao i pustio mu zadnje noge na što se usrala i ona sestra koja je držala prednje. Slijedilo je režanje, siktanje, pokazivanje gebisa kojeg se ne bi posramio ni onaj lav s početka (ili je kraj?) filma. Čak se i doktor malo usrao, posebno kad je muž počeo psovati Mačku mater i oca na hrvatskom na što se ovaj malo umirio pa su ga uspjeli uloviti i cijepiti.
Tako smo ovaj tjedan svi u kući pelcovani.
Za razliku od nas koji ćemo uskoro morati sklopiti pretplatu na redovito mjesečno cjepljenje, Mačak je sada miran godinu dana.
Karl Lauterbach i direktor Robert Koch Instituta sigurno su ponosni na nas.
Mačku je danas btw. osmi rodjendan i još ni ne sluti kakvo mu iznenadjenje spremamo za koji tjedan.
Naša mačja flota povećati će se za još jednog člana, malog bijelog Gandalfa.
Da, nismo normalni, samo nam je još jedna mačka trebala.
Ono, nisam se dosta nausisavala dlaka po kauču.
Ali jebiga, kad je tako veselo i nikad dosadno uz tu prefriganu dlakavu bandu koja ti se tako dobro zna uvući pod kožu.
Post je objavljen 19.02.2022. u 20:48 sati.