kad toplini zatvorimo vrata
postajemo ukočeni i nevješti u kretanju mrakom
sudaramo se sa stvarima oko sebe
iz ruke nam ispadne nešto što u mraku ne možemo naći
ljutnja, muk i mrak su naša stvarnost
čak
ako i progovorimo ispadaju riječi u brzacima rasprave
a oko nas je ionako sve nešto uglato, drveno i boli kod udarca
bude ružnih, slijepih svakakvih riječi
nepotrebnih , jalovih i nečujnih
prostih , zlopamtećih
..........a tako bih rado upalila svjetlo
razbila snažnu moć mraka koji se skriva
pronašla nešto spasonosno ...ali
ne ide , ne...nema svjetla
nema riječi