Svatko tko zadrži sposobnost da vidi ljepotu nikad ne ostari.
Može samo da se umori, i smanji doživljaj, vidi realnije i
skine ružičaste očale ali ne mijenja svoj pogled iznutra na lijepo.
Ako samim time Lijepo već nosi. Svatko ima svoj pogled na svijet jer je ljepši
ali ono što vidim iza toga nije pa onda ostajem pri svom.
Mijenja se čovjek ali ne i ono što nosi u sebi.
Kao u poeziji, jer tu sam ja...
Ljepota je ono što
jesi, čine te sitnice
imaš uvijek isto lice.
Roza vrata u svijet
gledam a tom raju
se predam. Barem
u poeziji plovim, što
hoću jesam, hvatam,
letim ili lovim.
Ljepota je u shvaćanju
kao i u nalaženju dok
ploviš u različitim vodama
struje te nose na koju stranu
ćeš doplutati ili ploviti ili
pak zaroniti. Nije to lako
ali što jesi to izvire samo
tako.