Jeste li ikada, nakon posla, bili umorni - ali saznate da se događa nešto u gradu, što bi vas moglo zanimati....Što ćete napraviti?! Ostati kod kuće i biti još umorniji ili - ipak izaći?! Uvijek biram opciju: izaći. Umor odmah splasne, postane nebitan - kad krenete, pa vidite da se osjećate dobro, da ste uočili i neke od vaših prijatelja....Uživanje!
I nikada mi nije žao što sam prisustvovala i što sam uživala - više me strah da nešto ne propustim...Jer - kao što znamo -trenuci u životu su jedinstveni i neponovljivi. Nema povratka. Ako propustiš - trenutak je zauvijek otišao i nikada se više neće vratiti u tom obliku.
Na sve se živ čovjek navikne, na nevoljenu hranu, na život bez bake, na račune koji samo rastu, na kasni odlazak na spavanje, na prvu jutarnju kavu bez šećera i na prazan želudac, na dobre prijatelje, na divne knjige, na finu tortu u obliku srca, na ruže....Čak i na nježnost, koja beskonačno traje....
Na prijevode do kasnu u noć, na glazbu od jutra, na miomirise ručka koji susjedi spremaju od šest ujutro (zašto svaki dan moram znati što kuhaju?!); na dobre serije i loše filmove, na razočarenja i kazališta - a uskoro, nadam se, i na povratak u život bez maski....Jedva čekam, a slutim da će biti brzo...I radujem se tome, ovako umorna....
Ljubim!
Post je objavljen 15.02.2022. u 22:13 sati.