Sjećanje je način susreta.
Moja su sjećanja On i Ja, na moru susreta.
Sve je prolazno ali pogledi ostaju na moru
kao u ogledalu. Što smo ako ne jedan drugome,
tu smo ko ocean prepusti se valu, on nosi te,
daje žalu. Tu su snovi koji putuju traže novu
obalu, traže tebe ko sirenu na nekom morskom
grebenu. Neka se opet vrati ono kad se sanjajući
putuje ali i snovima živi, tu je ljepota. To je čudo
kad te tako nešto nosi ali i ispunjuje jer ako ne
putuješ nema smisla. Usidri se na moru i napusti
mjesta idi tamo gdje nisi bio, lutaj traži se neka
obala ili žal čeka na te.
Di ćemo se bolje sresti nego kad noću
legnemo kad umirimo se, kad treba
zatvoriti zastore i reći novu pjesmu onu
bez tona i riječi koju tišina ispriča. Tu s
e traže i nađu nova ona, umorna ili pak
možda zaljubljena bića. Svoje umorne
oči neka gledaju novu predstavu, onu
gdje snovi ju stvaraju. Pogled prema
mjesecu, zvijezda tamo putujemo,
susrećemo se tu zajedno. Mi koji
plovimo oblacima u snove, gdje
dodiruju se slični a različitim putevima
tu plove. Zato susret je pravi noću, tu
se nađu, traže i sretnu oni koji zalaskom
se pokriju a čuvaju snom, nekom novom
tajnom. A na buđenju sa suncem topli
osjećaj sjeti te na onog tko ti uleti u sne.
Budi budna, sjećanju na neke duge šetnje,
čaroliju noći, šaputanja mora i onog tko te
u priči voli prije nego svane zora.
Post je objavljen 12.02.2022. u 16:19 sati.