U prošlom postu počela sam priču o serijalu krimića koje trenutno čitam, sve iz pera autorice Laurie R. King, napisanih kao hommage Arthuru Conanu Doyleu i njegovom najpoznatijem liku i vjerojatno najpoznatijem detektivu svih vremena, Sherlocku Holmesu.
Nešto malo o autorici: „Laurie R. King potječe iz San Francisca, ali otkad se udala za profesora anglo-indijskog podrijetla živjela je nakratko u dvadesetak zemalja na pet kontinenata. Ona i njezin muž imaju dvoje djece i uglavnom žive u Kaliforniji, ali posjeduju i kuću u Oxfordu.“ S interneta saznajemo da je njezin suprug umro 2009. godine, da ona sada ima 69 godina, da je u međuvremenu, osim knjiga o Mary Russell i Sherlocku Holmesu, pisala još i nekoliko drugih detektivskih serijala te nepovezana djela, neka i pod pseudonimima, te da je njezin prvijenac nagrađen Edgarom.
„Marijino pismo“
Iz biografije autorice saznajemo da je ona, kao i njezina glavna junakinja Mary Russell, po struci teologinja, i da je, kao i njezina glavna junakinja, tijekom studija bila zainteresirana za feminine, odnosno ženske aspekte Boga. Na tom tragu je i treći nastavak serijala pod naslovom „Marijino pismo“. Naime, Holmesu i Mary prijateljica Dorothy Ruskin, koju su upoznali tijekom bijega u Palestinu i Izrael, daje neobično pismo za koje tvrdi da je autentično, a govori o Mariji Magdaleni kao ženskom apostolu, što opovrgava sve dosadašnje uloge koje je povijest dala tom biblijskom liku.
Nakon toga, Dorothy misteriozno stradava pod kotačima automobila, a Holmes i Russellova se upuštaju u otkrivanje što joj se točno dogodilo. Feministički moment u ovom romanu je još uvijek prilično jak – od tajnih društava koje pripuštaju samo muškarce, do arheologinje amaterke u muškom svijetu… pa čak i sam Holmes kao viktorijanski gospodin tretira Mary Russell kao neobičnu, ali dobrodošlu iznimku od uobičajenog viđenja žena u tadašnjem vremenu između dva svjetska rata.
„Vriština“
Svakako da hommage Sherlocku Holmesu nije mogao proći bez spominjanja vjerojatno najpoznatijeg djela koje ga uključuje, a to je, dakako „Baskervilski pas“. Holmes dovlači Russellovu u kuriju svog prijatelja Sabinea Baring-Goulda, sada već ostarjelog svećenika poznatog po „znanstvenom entuzijazmu“ kojim je bilježio vrištinske napjeve i običaje – na vrištini se ponovno počinju događati viđenja sablasne kočije od kostiju koju vozi Lady Howard (kosti su od njezinih bivših muževa) i za kojom se vuče divovski crni pas užarenih očiju. Potrebno je otkriti tko, i za kakvu korist, plaši turiste i stanovnike vrištine.
Ovdje sam prvi put osjetila pad u tempu, možda zbog vlastitog zasićenja, a možda zbog dugih pripovjedačkih odlomaka za koje je potrebno više koncentracije – no do kraja se sve fino ispravilo. Vrlo je moguće da smo se kao čitatelji, zbog čitanja kraćih formi (tvit, status, mail) odvikli od čitanja dugih odlomaka koji se sastoje od pripovijedanja i bez izmjene ritma s dijalozima i drugačijim tempom.
S obzirom da čitam peti dio pod naslovom „O Jeruzaleme!“, uskoro možete očekivati i još hvalospjeva na temu moje kućne knjižnice.
Post je objavljen 22.02.2022. u 15:09 sati.