„Priručnik za javno nastupanje i poslovno prezentiranje“ – podnaslov čini glavninu onoga što o ovoj knjizi treba znati. Jedna je od rijetkih knjiga na koju nisam naletjela slučajno, već sam je kupila ciljano, s voljom, jer autoricu poznajem iz viđenja, pohađala sam neka njezina predavanja i htjela sam se osvjedočiti što i kako piše.
Od 2008. godine kada je prvi puta objavljena u izdanju Profila, pa do 2016. godine kada je objavljeno izdanje koje ja posjedujem, a kamoli do anno domini 2022 kada pišem ovaj osvrt, u mom se iskustvu s javnim govorenjem mnogo toga promijenilo: moći i znati govoriti i jasno izraziti svoje misli na određenu temu postalo je conditio sine qua non u mojoj (odvjetničkoj) branši – to je ono što i nadalje želim unaprijediti: kako retorikom postići još veću uvjerljivost, kako postići to da ti ciljana publika, metaforički rečeno, jede iz ruke?
Neke od činjenica koje se iznose u knjizi danas već dobro poznajemo – da je prvi dojam, ono što o osobi stječemo u prvih 5-7 sekundi, gotovo odlučno po pitanju hoćemo li toj osobi vjerovati, hoćemo li s tom osobom poslovati ili ćemo nešto od nje kupiti. Neverbalna komunikacija čini 70% cjelokupnog sadržaja komunikacije – bitnije je, dakle, kako govorimo nešto što govorimo. Zbog toga je knjiga podijeljena na tri područja – govornik (tko govori i kako to čini), govor (što govori) i publika (kako se ono što govornik govori, prima kod publike).
Iako trema nikada nije nestala, vremenom sam se naučila na taj osjećaj izdvojenosti, odnosno izloženosti koju govornik osjeća pred publikom. Vremenom sam naučila i proći kratkotrajnu pripremu na sadržaj i način govora (izabrala sam svoj način koji u ovoj knjizi prvi put vidim u jednom sustavnom tekstu, za razliku od pojedinačnih djelića informacija koje sam mukotrpno skupljala kroz radionice, tečajeve, životne lekcije i vlastiti rad).
Moram reći da ja nemam osobito ugodan glas niti ono što bi se nazvalo genetskom predisponiranošću za javne nastupe, da ne spominjem introvertiranost i generalnu nesklonost samopromociji. Međutim, kako od toga živim, imala sam prilike postati živi dokaz da se javno nastupanje i poslovno prezentiranje može naučiti i može uskladiti s bilo kakvom osobnošću.
Uglavnom, „Moć uvjeravanja“ moramo čitati jer moramo učiti dok smo živi. Ako kao ja niste prirodno inklinirani prema javnim nastupima, ako ne uživate u društvu drugih ljudi i tome da se neprestano nalazite (kao) pod svjetlom reflektora, na takvo se što, radi vlastite dobrobiti i uspjeha, možete naviknuti i možete steći vještine koje će vam kasnije ući pod kožu i postati dio vas. „Moć uvjeravanja“ svakako pomaže u tome.
Post je objavljen 14.02.2022. u 14:19 sati.