Udah proljeća.. dok sunce
miluje mi lice a lete
razigrane ptice..
vesele se i grane da
dolaze zrake rane.
Pozdravljam svaki trag
proljeće meni je drag..
neka obasja trag ostavi,
dok nam se uskoro opet
ne pojavi. Kroz malo
topline, obraz svoj rumeni
pruža da navijesti proljetni
cvijet, ružin se osjeti miris
a u njemu lepršavi let.
Dok ih gledam znam stiže,
dok udahnem tu je, sve je bliže.
Budi se u meni proljetni dan
dok čekam nisam sam.
Pogled koji očarava dok leti
ono što u srcu spava.
Lepršave grane kao krila
posjeti me ptica mila.
Cvrkutom hoće reći,
stižu ljepši dani veći.
O miris i proljeće na
rame sjelo dok gledam
u letu, njih veselo.
Grije me i ja se s njim
topim, novi trag osvajam.
Prirodi se prepustim s
njom se spajam. Trag
prirode, trag duše
odletim tamo gdje
vitar ne puše.
Mir, miris, toplina
vlada ta proljetna
milina simfonija sklada.*!*
Trenutak leta u boji...