LIJEPA NAŠA DOMOVINO
Davne 2004. godine, zajedno s ondašnjim predsjednikom Hrvatske vatrogasne zajednice i zapovjednikom Vatrogasne zajednice Općine Brdovec, nakon prijateljskog druženja s vatrogascima Dobrovoljnog vatrogasnog društva Krajiška Kutinica, mjesta sa šezdesetak stanovnika, bijasmo na, s ljubavlju i marom, dobro organiziranoj skupštini Dobrovoljnog vatrogasnog društva Brinjani, malog mjesta s oko dvjesto, također pripadnika narodne manjine Srba u Hrvatskoj, čiji su vatrogasci posebno ponosni na činjenicu što se nijedan njihov sumještanin, u Domovinskom ratu nije pridružio okupatorskoj, velikosrpskoj , strani.
Društvo malo i siromašno, ali ono malo što imaju dobro uređuju i poštuju. U malom spremištu skromna, čista i posložena oprema. Posebno, središnje mjesto u garaži zauzima stari, jedva vozivi, ali blještavi, vatrogasni kombi, parkiran na velikom tepihu.
Iako to nije tehničko rješenje bio sam ganut, impresioniran i ponosan na koji način tamošnji vatrogasci iskazuju svoj odnos prema čovjeku, njegovim blagodatima i okolišu.
Ipak, ne njihovom krivnjom, ne mogu se baš sa svime podičiti. Skupština je, kako je to uobičajeno, počela našom himnom, ali su već na početku iskrsnuli problemi. Stari kazetofon je stalno prekidao ton , krčao i šumio, kao da je s početka prošlog stoljeća, da bi u sredini himne zatajio..Vatrogasci, domaći i gosti, smo još kraće vrijeme nijemo stajali, ali se nitko od nazočnih, nije sjetio himnu završiti pjevanjem.
Nema ljepšeg nego javno pjevati na čast svoje Domovine i skupno se veseliti svakom uspjehu njenih žitelja.
Da bi pijetet Domovine dosegnuo potrebitu razinu, neizostavno nam je započeti duhovnom obnovom , a za brojne i duhovnom iznovom.
Pritom, naravno, u tom pravcu treba odgajati i mladež, od kućnog odgoja, vrtića, pučke i srednje škole,…svugdje i svagda
.
Volio bih da osvane dan kad ćemo za svakog državnog blagdana, i bez zakonskih obveza, na svakoj zgradi i kući s posebnom čašću i ponosom zavijoriti Hrvatske barjake.
Ovaj narod zaslužuje poštovanje i poštenje političara koji godinama rotiraju na državnom vrhu i svugdje gdje je to moguće, čini se, s osnovnom premisom zadovoljenja osobnih interesa.
Pred nama su nove odluke. Ne bih volio birati između asocijacija vrsta:
„Naš se novčanik deblja“, “Lovoljubna koalicija“, „Croatia export“ “Društvo neostvarenih ambicija“,
“Asocijacija sujetnih jedinki“,
“Ekzibicionisti“,
“Stranka ,to sam ja“, „Častohlepni,…,
svi s temeljnom mišlju: glasujte za nas, nama će biti bolje.
A narod?
Da, on će trebati prolijevati krv, znoj i suze.
A što kad narod isplače sve svoje suze?
Strašim se tih reakcija.
Zato je potrebna brza katarza svih političkih stranaka, uvođenje sposobnih, moralnih, neokaljanih osoba u politička čelništva, angažirati mnogobrojne svjetske dobronamjerne uspješnike te se više osloniti na naše stručnjake u inozemstvu i iseljeništvu, koje je puno pomoglo u stvaranju Hrvatske Države, a što nismo dovoljno vrednovali, koji bi uredili Hrvatsku o kojoj su sanjale dosadašnje generacije i za kakvu smo se borili u Domovinskom ratu.
Programi za izbore navijek su manje više slični, ali nijedan neće biti dobronamjeran ako neće, pod jedan , sadržavati borbu za vračanje otetih blagodati.
U tu svrhu bit će potrebno beskompromisno razbiti korupcijsku spiralu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti te uz sankcije, od oduzetnika vratiti ukradeno, čime ćemo Državni proračun ojačati do neslućenih visina.
Prema nekim prosudbama iz europskog miljea, Hrvatskom se narodu godišnje ukrade oko 10 milijardi eura.
Dugogodišnju predstavu, “U raljama kriminala“ konačno treba skinuti s repertoara.
Narod je odgovoran hoće li i dalje tonuti ili želi malo zraka i isplivati na površinu
.
Nosimo odgovornost za sebe i život novih generacija.
Da li smo toga dovoljno svjesni?
Branko Smrekar
U Brdovcu, 8.veljače 2022.
Branko Smrekar
Post je objavljen 08.02.2022. u 14:39 sati.