Neki sam dan naišao na raspravu koja se ticala psihologije; upozoravalo se naravno – na opasnosti koje nam prijete od ovih ili onih tipova ljudi; pa sam se osjetio pozvan napisati par rečenica na tu temu, i puno šire. I onda ih prenijeti, nadopuniti, razraditi ovdje; gdje ću drugdje?
Dobro je i plemenito brinuti o drugima; napose – o opasnostima koje im prijete; no – u svemu tome psihologija, usudio bih se reći – ima ozbiljan problem kojeg je prilično teško razriješiti, a sastoji se u tome da baš ne umije suvislo i načelno objasniti devijaciju bez definiranog vrijednosnog sustava; što nužno za sobom povlači kako konkretan kontekst slučaja (i nemogućnost – ili otežanu mogućnost apstrahiranja pravila), tako i njegovo rješavanje. Ljudi koji nose gaće na glavi nisu tako smatrani mračnjacima u nekom amazonskom selu, ali jesu u Ženevi i Jarku Donjem; dapače – za amazonska sela gotovo da bih se usudio ustvrditi kako njihovi stanovnici primjerice uopće ne razlikuju empatične od neempatičnih mračnjaka (jer je vjerojatno malo vremena u kojemu se između dvaju napada anakondi može razlučiti takvo što). Nemaju ljudi jednostavno vremena za nijanse.
Zapravo – većina članaka koji upućuju na opasne pojedince, savjetujući mirne i uredne građane da za topljenja tih opasnih, a posljednjih snjegova hodaju daleko od streha i žljebova – teško da se može othrvati potrebi uzvikivanja „to je vuk, to je vuk“, a uz to pokušava ljude jednostavno trpati u ladice i tipove – što mi pak posebno smeta, jer moje životno iskustvo jednostavno govori da dva niti slična, a kamo li ista čovjeka – ne postoje. Ono što bi ljudima možda trebalo savjetovati, to je da je nešto vrline baš onako laoceovski i u – netrebanju; kao što, ako bolje razmislimo, ne trebamo nove modele mobitela ili vozila, tako jednostavno najčešće i ne trebamo druge ljude da bismo ostvarili sebe. E, to je već osjetljivo područje; savjetovati ljude da samuju u društvu sa sobom često je zapravo pogubno, jer se to i takvo društvo (sebe sama) ukazuje jednostavno – lošim. Jedni tako iscrpljuju druge, isisavajući iz ovih privrženost, podložnost, stvari, novac, priznanja; jedni bi do tuđih stvari, drugi do tuđih tijela, treći bi grabili nečije duše a četvrti punili svoje… drugi, treći i četvrti tako ne mogu bez onih prvih, pa i po cijenu propasti; imetak, izgled, ambalaža, površina… – sve je to ono što ljude u današnjem svijetu tako naprasno i isprazno čini važnima i značajnima samima sebi.
Trzaj ili dva; dah što se gubi u ledenoj noći; malo svjetla; tu i tamo nešto mekoće, topline, pripadanja… a prije i poslije toga - tmina, led i pustoš. Čovjek bi, usudio bih se reći, čim prije trebao pokušati shvatiti da je društvo nužnost u punom smislu riječi, ali – ništa više od toga; na koncu konca – nije li još Pascal napisao da zapravo svi problemi ovoga svijeta počinju samo iz jednog jedinog razloga: jer čovjek ne može na miru sjediti u sobi.
Na koncu, dojmila me se i rečenica jedne druge autorice, a zove se Laura Kipnis; mislim da je zapravo općenito u ljudskim odnosima pitanje svih pitanja – jesmo li uopće sposobni ostvariti nekakav emocionalni doživljaj koji se tiče drugog čovjeka, a time i odnos sa njime – bez da u to bude uključena podređenost, potlačenost, otuđenje od sebe sama?
Da, to je izgleda nekakav put prema svjetlu: pokušati mirno, skrušeno, tiho sjediti sam sa sobom. Ne mora to biti soba; ako vani nije previše zima ili ne padaju sjekire, kako izgleda da će biti baš ovih dana - možda neki osamljeni panj, livada ili plaža. Trebati malo, ili čak – ništa; nešto zraka za disanje, malo prostora za bivanje i još manje zrnja ili travki za preživljavanje… postati pun od takve praznine – ne bi li to mogao biti prvi korak do istinskog susreta dvoje ljudi koji jedno drugome ne bi istinski željeli ništa više, ali ni manje, do li – dobar dan?
Svijet je i tako prepun opasnosti; doista ne moramo još i mi jedni drugima skakati za vratove. Samo osviješten čovjek moći će prestati biti ovisan o drugima, barem - preko granice nužnosti, i istinski uživati sam sa sobom. A tek onda, ponekad će takav - i drugima predstavljati nagradu, kao i oni njemu. Ili barem neki od njih.
Post je objavljen 08.02.2022. u 09:03 sati.