Nakon punih 10 mjeseci napokon malo kazališne atmosfere koju su doduše "ubijali" pojedini idioti kojima su rondali mobiteli i radili glumcima
i publici distrakciju. I pored toga generalno je ispalo izvanredno! Čari kazališta se osjećaju i pored ove pandemske situacije što je obećavajuće. Neću previše tipkati o tram11 i njihovom zaokretu u ekstremno
desničarenje i primitivizam ovo nije post o bivšim progresivcima transformiranim u bolesno ekstremno desničarenje spominjem ih onako usput jer je poveznica između njihovih plitkih primitivnih tekstova od kojih se svima uključujići njihove bivše fanove kao što sam ja bio okreće želudac i ove predstave ni manje ni više nego-primitivizam. S razlikom da
se u predstavi isti taj primitivizam ne uzdiže nego se- problematizira!, izvanredna projekcija društva 50-tih godina prošlog stoljeća a i u puno stvari i ovog
modernog vremena. Mentlitet ljudi niti danas nije u puno stvari bolji nego onda, civilizacijski doseg u ovim vremenima nije puno viši
nego u prošlom stoljeću. To mi je zapravo bila i vodeća premisa u kompletnoj predstavi.
Kadrovi s probe