20.05 sati 'Hvala Ti Gospodine što mi ovo što 'je' hraniš onim što još 'nije'. Hvala Ti što mi tako učvršćuješ krepost nade.' Eto to sam pokušao olovkom u blok napisati (za spas rukopisa). Ma u konačnici svi zreli vjernici propadljivost ove 'suzne doline' podnose krepošću nade. Svi smo stvoreni za radost, za mir i ljubav. A toga nam je uvijek malo u ovoj 'plačnoj dolini'. Mi koji čvrsto vjerujemo da je ovo tek put do vječne radosti, mira i ljubavi - ne marimo što smo u nekakvom smrdljivom, teretnom vagonu za Nebo gdje imamo sve što želimo. Eto ja mogu posvjedočit tamo je neopisivo poželjno. To znam jer tamo bio provirio (ona dva mjeseca kome). I sve se da izdurat kad staviš sumnju pod ključ. Haj, zdravi i veseli bili!