Jedna mudra' meni nadasve' dobra budistička priča ide otprilike' ovako -
Dva dječaka' krenula su' iz svog sela u svijet. Nakon par kilometara' naiđoše na raskrižje s pet putova! Prvi dječak sjede i reče drugom - moram razmislit kojim ću krenut. Drugi dječak' odgovori - Ja ću trećim' odmah' pa šta mi Buda' donesese. Zagrliše se' pozdraviš se' dječak prvi' osta razmišljat' drugi put pod noge u neizvjesno!
Nakon 50 godina' vraća se dječak drugi' sad već sijedi muškarac' u svoje selo' i dođe do onog istog raskrižja' gdje je put odabrao' i zatiče svog prijatelja' dječaka prvog' kako još uvijek' kose i brade sijede' sijedi i razmišlja ..kojim bi putem krenuo. Pozdraviše se' prepoznavši se i reče dječak drugi' muškarac' sad sijed - Živio sam' cijeli svijet obišao' imam dva sina i dvije kćeri' padao sam' uzdizao se' imao sam' nisam imao' bio gladan' žedan' al ničega mi nije žao - ŽIVIO sam. A ti?
Dječak prvi' sad suhonjav starac' brade i kose duge sijede odgovori - Sretan si čovjek' ja nisam nikog volio' nit mene itko. Ja nemam sinova i kćeri! Ja nemam ništa' tek ovo raskrižje' na kom se odlučit ne mogu - gdje ću!????
Ja s raskrižjima' nikad problema' imala nisam. Kad sam slušala sebe' instinkt' to moje žensko 6. čulo' ono " vještičje" u meni' nikad nisam pogriješila.
Ali ja već skoro 40 godina' nisam JA nego smo Mi. I svaki put' kad ' zbog ljubavi' zbog mira u " kući"' išla sam niz" dlaku"njemu' iako je u meni SVE vrišlalo - nije u pravu' ne bude dobro - završila sam ( MI) u slijepoj ulici!
Prije šest godina' " puknuo mi film" bilo mi je dosta kompromisa ( a to uopće nije moja srž' al eto toolike godine' zatajenja sebe' zbog nas! Explodirala sam!) i rekla sam mu - il ćeš sa mnom' il svatko na svoju stranu' jer mi je - svegaa dosta bilo' a najviše njegove neodlučnosti ( fuck on stalno nešto čeka' aloooo ljube moj 55 nam je banki tad bilo' koji kurac još čekaš?? Pomladit se? Njegovog shvaćanja mene - zdravo za gotovo ( sama sam si bila kriva - jebenim kompromisima' mišlju da je pametniji i da mu iz guzice sunce sja i bezrezevnom ljubavlju).
Evo nas' 5 godina kasnije ( od tog dana D' ) veli ON meni ' jutros uz kavu ( rijetki trenuci ovdje' zajedničke' lagane' guštajuće kave) - Znaš' bila si u pravu sa svim! I priznajem' da te nemam...crko bi!
Mhhhm' ja s raskrižjima' problema nemam' ja uskočim' pa tek kasnije kažem hop il a jebloga' fulala sam( fulam kad slušam druge)
Čekam samo' a ludo' ženskao čekam da mi On konačno cvijeće pokloni ili moj otac da mi konačno' kaže da me voli i da se ponosi mnome!
Nebitno' ja sam opet na raskrižju' al ko dijete za Božić! Koje će mi darove Život donijeti!?
Dragi moji...živite!!! Život je čudo! I nemojte se strahit' napustit' zonu sigurnosti jer u životu NIŠTA sigurno nije. Zato i jest' tako' neprocjenjivo magičan!
Ne bojte se ..raskrižja!
Post je objavljen 03.02.2022. u 19:47 sati.