Novi mjesec - novi pas na kalendaru "Udruga pobjede"...Predstavljam vam ove drage wufove, da se sjetite i možda pokušate nekome od njih ili možda nekome tko vam je bliže - pokušate pomoći....Uplatim, dijelim, pomažem pri udomljenju....To je moj doprinos.
Pa da vidimo što kaže Đeronimo.
"Uf, rijetko kad idem tim sokakom. Pamtim taj jedna dan, nedjelju bez datuma, onako prostu, bijelu (leden dah), tragove bez početka i konca u snijegu (skoro bi i Čolić mogao napisati pjesmu) I taj osjećaj da znam kako je to imati majku.
Vjerojatno bih se sad u taj osjećaj kleo, al ti znaš da sam premal bio. Pa ti znaš da sam jedva gledao kad su me prvi puta ostavili. Zato ovo pismo nije njihovo, nego tvoje, za tebe.Ti si jedini na koga sam glavu oslanjao.
Ne znam zašto neki dani zapnu u glavi, ne znaš nikad jesu li baš tako izgledali (tu se ubacujem sa svojim sjećanjem nogometnog igrališta, lopte, tate na golu i Makarske - ne znam zašto, ali je meni baš taj dan zapeo u glavi. Taj savršeni dan!), al im se vraćaš ko svetilištu, ko rodbini, tom jednom danu.
Pa se vratim: kontrira tvoj crni šal tom snježnom kraljevstvu, igra na vjetru, nosi ga glazba skrivena u mojim ušima. Zakačim se na taj šal i očima, i o ruke...(pamtim kako je imati tvoje ruke za sebe jače i više nego što pamtim kako je imati oba oka). Zakačim i bor u prolazu i on saspe malo brdo snijega na nas, smijeh ti pocijepa glas, a ja ne želim da stane, pa manijakalno trčim i cimam i ostale borove, vičem na njih, izazivam srne, provociram vrane, tražim jaglace, molim oblake za još koju pahulju. Jedan hrast mi podmeće nogu pa ja pokušavam praviti anđele po snijegu i nadam se da ćeš primijetiti tu filmsku scenografiju----Izgubio si me. Najgore od svega je što si mi ukrao i zimu, koja više nikad nije bila onako lijepa:"
Želim vam sretnu Novu kinesku godinu, godinu Vodenog Tigra....Neka bude lijepa i puna obilja! Ljubim!