U blog se unesem,
tu postajem netko
tko svoje misli prenosi
a srcem vrije. Tko li zna
zašto ali svatko je nešto
svoje, nešto gdje pripada.
Trenutak sebe, inspiracije,
misli neke motivacije.
Blogerica koja leti ka ptica,
ima neki detalj za oko ili
gdje srce vadi duboko.
Krilima leti, obilazi, voli
riječ a nju ne gazi.
Mala jer nisam tu dugo ali
sada narasla jer od onih
početaka promijenilo me i
oblikovalo a pomalo pravi
ocean dubine stvorilo.
Hvala svima što sa svojim
komentarima ravnate, krivine
i dok volim tu sam a srastem
pomalo u lagane visine..
Pogotovo Blogy koji zna kad
će nekom da, peticu da.
Poezija ili ne rose ocean
pozdravlja sve.
Tako i blogy evo jedan tebi
logy..
Jednostavno je najbolje;))