" Usla je Marija. Stavila je na glavu sesir, i bila je jos ljepsa.No vise sam je volio kad je imala slobodnu kosu. S mjesta na kojemu sam bio pogadjao sam laku tezinu njezinih grudi i prepoznavao njenu donju usnu,koja je bila uvijek malo ispupcena......Zatrazi,dakle od Marije neka ukratko ispripovijeda onaj dan kad sam je upoznao.Marija nije htjela gvoriti,ali je na navaljivanje drzavnog odvjetnika somenula nase kupanje,nas odlazak u kino i nas povratak u moj stan.Gospodo porotnici,dan poslije smrti svoje majke,ovaj covjek je isao na kupanje,poceo je nedopusten ljubavni odnosaj isao na komicni film da se smije,nemam sto vise da vam kazem. Ali najednom Marija brizne u plac i izjavi da to nije tako,da je nesto sasvim drugo na stvari, da su je prisilili da kaze sasvim protivno od onoga sto je mislila,da me dobro poznavala i da joj ja nisam nista nedopusteno ucinio"....
Saletjele su me uspomene na jedan zivot koji mi vise nije pripadao,ali sam u njemu nasao najjadnije i najstalnije moje radosti,,miris ljeta,cetvrt grada koju sam volio, stalno vecernje nebo, Marijin smijeh i odjecu.Sve sto je izvana nasih tijela,koja su sada odvojena,nista nije vezalo i podsjecalo jedno na drugo.. Uostalom ovog casa uspomena na Mariju bila mi je ravnodusna. ......Nisam osjecao potrebu da vidim svecenika......Prvi put poslije dugo vremena mislio sam na Mariju. Vec mi dugo nije pisala. Te sam veceri razmisljao i rekao sam u sebi da joj je mozda dojadilo biti ljubavnica osudjeniku na smrt.Pala mi je na pamet misao da je mozda bolesna ili umrla. To je bilo u skadu sa prilikama...Promatrao sam mjesecima i mjesecima zidove celije.Nema nicega i nikoga koga bih bolje poznavao od njih. Mozda sam prije dugo vremena i ja u njima trazio neko lice..No to je lice imalo boju sunca i plamen zelje:to je bilo Marijino lice.Uzalud sam ga trazio. Sad je sve svrseno. A u svakom slucaju nista nisam vidio da se pomalja iz ovoga znaoja od kamena."/ A.Kamus- Stranac/".