Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bubuleja

Marketing

Veza, veza, vezica!!!!

Već duže vrijeme promatram neke ljude oko sebe koji za sve što rade imaju vezu ;
Trebaju na pregled kod doktora specijaliste- imaju rođu koji je domar u bolnici i on ih upiše.
Trebaju ići na utakmicu za koju već odavno nema karata u prodaji- pojavi se brale koji im pokloni sponzorsku kartu.
Trebaju izvaditi „papire“ na Zemljišnom na sudu- imaju ljubavnicu koja radi u pisarnici, ali ona bez problema ishoduje bilo kakav dokument.
I tako mogu nabrajati primjere u nedogled. Ali ono što želim reći je to da mi se takvi ljudi baš gade, ali na drugu stranu im i zavidim jer se ja za sve dobro moram pomučiti i kod mene sve ide regularnim putem pa imam osjećaj da samo čekam i stojim u redu dok drugi žive i idu naprijed puno brže nego ja.
Ali onda mi se dogodi smrt bliske osobe i stvari krenu drugim tokom;

- A. poznaje ravnatelja bolnice pa nisam trebala osobno potpisati tatin „izlazak“ iz bolnice i preuzeti njegove stvari.
- Vlasnik pogrebnog poduzeća je jako dobro poznavao tatu pa su sve usluge bile na nivou za puno manje novce nego se naplaćuju inače za pogrebe.
- Javna bilježnica me dobro poznaje iz grada te je većinu potrebnih dokumenata za samu Ostavinsku nabavila sama i dala je naputak nadležnom sudu da mi se naslijeđene nekretnine po nalogu suda upišu u Zemljišne knjige. Da nije bilo tako bez problema bi kontaktirala Ž. koji bi me spojio sa pravim ljudima.
- Na banci je radila moja daljnja rodica koja se pravila da me ne poznaje, ali sve je sredila u roku od odmah.
- Na mirovinskom je radila prijateljica od moje rodice koja mi je sve potrebno riješila u najkraćem mogućem roku.
-Struju sam bez ikakvih peripetija prebacila na svoje ime i to samo jednim pozivom. Blažena bila Rosi!
- Vodu i komunalno sam riješila poslavši dokumente e-mailom, a isto to sam i učinila želeći prebaciti vlasništvo grobnog mjesta na moje ime. Sve je išlo nevjerojatno brzo jer se ispostavilo da me gospođa tajnica firme koja je zadužena za groblja jako dobro poznaje s plaže.
I tako veza do veze vezica iliti ga špigeta!
Glavno je da sam ja sve obavila jer tek sad znam da danas ne mo'š samo tako ni umrijeti. Najprije je jadan onaj ko nema novaca za sve troškove pogreba i onoga što slijedi poslije (tu se meni iskazala firma i radne kolege), a onda si još jadniji ako nemaš nekoga da ti progura papire za sve ove stvari.
A uz sve to ako si invalid, blago rečeno naje.....piiiip.

Ono što je mene najviše mučilo i što mi je bio glavni zadatak tj. moja dužnost je da stavim na grobni spomenik tatinu sliku. E-mailom sam poslala podatke i sliku koju želim da je na spomeniku te mi je rečeno da će to biti za desetak dana. Prošao je mjesec, dva i samo su mi na moje telefonske pozive opravdavali se; em gužva je, em kiša je, em to radi druga kolegica. A ja vidim da je na grobu do našeg, žena koja je umrla mjesec dana nakon mog tate , na grobu imala sliku već za petnaest dana od smrti.

- Vidiš! Imali su dobru vezu!- pomislih i to me baš frustriralo jer i za grob, i spomenik i sliku i graviranje slova moraš imati vezu. Da se ne radi o mom ćaći ne bi me to toliko bolilo.

I točno nakon tri mjeseca uputim ja e-mail firmi koja se bavi tim poslom
i bez onoga Poštovani ili Cijenjeni, drsko i odlučno.. Bit maila je bila rečenica „ Moj ćaća je umra i njemu je sasvim svejedno jeli njegova slika na spomeniku ili ne, ali meni nije svejedno. I ako Vi ne možete staviti tu sliku , recite mi pa ću naći nekog drugoga ko to može i čekat ću ako treba još godinu dana. Samo me nemojte više zaje...... To nisam napisala, ali sam mislila.
I, gle čuda,sutra dan slika je bila na grobu.

Ali pričala sam o vezama i njihovoj nužnosti u našoj Lijepoj. I o tome kako ja to ne volim i kako takve ljude koji se služe s tim ne podnosim. Ali što ću?!!!! Prilika napravi lopova pa tako i od mene. I upravo razmišljam kako mi treba dobra veza da dođem do jednog vrhunskog šišača pasa iliti ga groomera. I naravno da ju imam, samo treba nazvati. I ne bi ja to, ali u pitanju je moj Điđi, pa eto, moram.

A ko zna kakve Điđije imaju ovi ljudi s početka moje priče za koje sam ja rekla da mi se gadu?!!!











Post je objavljen 25.01.2022. u 11:21 sati.