Duboko dolje u sutonu podzemlja Haron je zadovoljno trljao ruke, posao mu je iznenada počeo cvjetati.
Broj putnika koje je u svom čunu prevozio preko Stiksa iz dana u dan je rastao a gomila novčića kojima je rodbina plaćala prijevoz pokojnika, stavljajući ih pod jezik ili na kapke preminulog, postajala je sve višlja.
Gore je sigurno opet zavladala kuga a to je odlično za moj biznis – veselio se Haron.
No, kako je vrijeme odmicalo opseg posla počeo je nadmašivati Haronove snage. Veslao je preko Stiksa bez trenutka predaha, pretovareni čun tonuo bi do ruba, Haronu su ramena bridjela od neizdrživog bola a dlanovi se prekrili krvavim žuljevima. Ipak je i dalje veslao bez odmora priželjkujući kratku stanku u kojoj bi mogao prebrojati svoju rastuću zaradu. A onda je shvatio kako, ukoliko se trend rasta putnika nastavi, više neće moći obaviti posao pa će Olimp njegovu prijevozničku koncesiju dodijeliti nekom drugom.
Treba mi veći čun – domislio se.
Tesar kojeg je angažirao dao mu je genijalnu ideju: Za takav obim posla ni najveći čun nije dovoljan. Za dobru cijenu mogao bih ti izgraditi veliku arku.
Gramzljivi Haron je pristao. Arka će ga skupo koštati no u nju će moći tovariti na stotine pokojnika pa će honorar brzo isplatiti ulaganje i početi donositi zaradu kakvu dotad nije mogao ni slutiti. Tada će za malu naknadu moći zaposliti veslače i dok oni arkom brode preko Stiksa on će na obali uživati prebrojavajući zaradu.
Biznis je još neko vrijeme cvjetao a tada je gore, na površini, puhnuo vjetar promjena. Ljudski državnici i poglavari, suočeni s ogromnim troškovima liječenja oboljelih i prosvjedima zdravih zbog stroge karantene, uplašili su se da će ih podanici svrgnuti s vlasti. Sastali su se u tajnosti i donijeli odluku – svi će istodobno u svojim zemljama ukinuti ograničenja kretanja i okupljanja, odbaciti propusnice, raspustiti karantenu i zaustaviti proizvodnju ljekarija.
...
Prošlo je desetljeće. Haron je sjedio na obali Stiksa i sa sjetom se sjećao vremena kad mu je posao bujao. Sad mu je ponovo bio dovoljan njegov mali čun.
Gore, na površini, nakon slavlja zbog pobjede nad kugom, zavladalo je blagostanje. Više nije trebalo trošiti na liječenje kroničnih bolesnika, državne kase nisu više bile opterećene isplatom mirovina, starački domovi prenamijenjeni su u apartmane za turiste koji su sad lako prelazili granice, diljem svijeta ljudi su bezbrižno uživali u festivalima, hodočašćima, koncertima, prepunim stadionima i i pretrpanim plažama.
A Haron je arku nasukao na obalu i vratio se svom čunu.<
Do sljedeće kuge kad će je ponovo porinuti u crne vode Stiksa. vode Stiksa.