Marketing
Neopisivost trenutka...
Ivo Andrić
Zaustavih misao u točki prividnog mira. Ruža na dlanu vremena i misao koja ohrabuje. Dozvolih lijepoj viziji da obuzme sva osjetila. Doživjeh preobražaj svijesti, metamorfozu osjećaja. Izranjala su kao prividi nepostojeći ni u snovima niti u zbilji. Lebdim u međuprostoru između dva svijeta… snova i jave. Začudnost transcendentnosti me omamljuje. Volim tu igru neiskustvenosti i želja.
Ćutim neopisivost trenutka. Punina prostora se ogleda u viziji daleke galaksije, u vremenitosti trinaestog eona koji lebdi nad ponorom vječnosti.
Vidim vrtlog svjetlosti, bljesak inače nepostojećeg na svilenoj stazi svjesnosti. Vjerovanje me odnosi na početak priče. Vjesnici neba žive u maštarijama, oživljavaju u metaforama kojima opisujem sreću. U bojanki žudnji vidim nepostojeće boje. Sunčana zraka se igra s osjetilom. Iza spuštenih trepavica, u odaji vizualne spoznaje, u kaleidoskopu svijesti se bjelina prelama u neizračunjive duljine.
Titra poetska poruka... voli najžešćom nježnošću, kao da živiš jedini put i nikad više.
Na zaslonu budnosti izranja slika našeg naglog ljeta, preslika početka našeg vremena. Osjećam protok trenutaka, nezaustavljivost misli i nepostojanost točke prividnog mira. Zidna ura me otkucajima klatna vraća u stvarnost. Nemilosrdnost uma me prizemljuje u ovo ovdje i ovo sada. Otvaram prozor. Udišem svježinu svitanja. Žamor objavljuje novi početak.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 23.01.2022. u 10:30 sati.