Obukla se na brzinu, sva izvan sebe, naručila taksi i pojavila se tamo koliko je najbrže mogla. Dočekao ih je stariji policajac, uzeo im podatke i proslijedio mlađem.
Nastojala je ne biti ljuta, obuzeo ju je onaj osjećaj kad vidiš da ti je dijete živo i zdravo, a priredilo ti je pravi spektakl od brige i straha, pravi koktel samopreispitivanja i duboke tuge.
- Mene bi stari ubio od batina, rekao je.
- Na mene bi tako urlao da mi tako nešto nikad više ne bi palo na pamet.
Posjeli su ih i krenulo je ispitivanje. Mali ukratko, nije htio nikoga izdati. Izvrijeđao je policajca spomenuvši mu da on samo radi na normu i da mu nije stalo i da on ide sada doma.
Policajac je pričao o razvedenim roditeljima i kako je teško tako voditi brigu, jer dijete manipulira s oboje isuviše lako, zbog narušene komunikacije. Bivši je vrlo malo govorio. Nešto kao da ne pripada tamo i kao da su ga greškom pozvali. Nije se susretala do sad ni s prometnim policajcima, kamo li s kriminalistima, no pokušala je izvući iz malog neku priču o prošloj noći, pa zbog toga su ovdje, zar ne. Mali je bio tvrd, nije odavao nikoga, priča je svaki put bila drugačija i tako su dočekali i jutro, kad su svi skupa s policajcem otišli na kavu i toplo pecivo preko puta. Policajac je gledao njen mali prst na ruci dok si je popravljala kosu i proučavao joj je cipele.
Pričao je o svojoj ženi, djeci i kako je sve to skupa jako teško i kako je siguran da mali neće više upadati u takve nevolje jer je inteligentan i kako će ga sigurno pozvati na svadbu i kako su isto po horoskopu... ne znajući da ona već mjesecima muku muči s njegovim krađama novaca i zlata, bijegovima kroz prozor, markiranjima iz škole, lažima. I sama je u tome, silno sama. I dok mu kopa po stvarima, po mobitelu, uhodi ga nakon škole, ona sve više uviđa da mora potražiti pomoć, a ne zna čiju, jer psihologe i socijalne radnike već su iskušali, a svi i dalje misle da ona pretjeruje.
Čini joj se da je policajac načitan i emotivan, da primjećuje crne podočnjake ispod njenih očiju i da mu je mali iskreno simpatičan. Baš kao da su se čudno vezali.
Tješi je pomisao da sad ima drago biće u murji koji bi joj mogao pomoći, jer zbilja je poseban i zbilja odudara od te profesije, jer puno priča o sebi i svojim problemima i ima tako jako plave oči, da ti je nakon njih sve plavo. Mali se sada već smije njegovim forama, kao i bivši i njeno srce dobiva neke ravnomjernije i smirenije otkucaje u to maglovito listopadsko jutro, u Remetincu.
Baš se trudi, izvan onoga što mora.
Daje im svoj broj mobitela.
Post je objavljen 23.01.2022. u 08:48 sati.