To je vrijeme
Kada nakon svijetla pada tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane
Mi smo ljudi s druge,
Druge strane
Najdraži miks sa mog drugog koncertnog albuma, iz davne 1982, zadnje godine kad su svi moji još bili živi i zdravi. Prvi je bio Live iz Kulušića od Filma i nadam se da će Jura poživjeti još koju godinu i da ga nećemo morati izvlačiti iz naftalina.
Vraća me ovo u neke dane kad smo to pjevali na izletu u Portorožu, jedan mali s gitarom u kojeg sam bila zatreskana i ja. On je pak bio nesretno zaljubljen u sestričnu jedne moje frendice koja pak njega nije šljivila pet posto, dok je u isto vrijeme za mnom trčao njegov frend kojeg ja nisam mogla vidjeti nacrtanog jer je slušao jazz i bio dosadan ko kurac.
Gdje li su sada i da li su svi skupa živi nemam pojma. Zapravo se više ne sjećam ni kako su se zvali. Sjećam se samo još gitare i konačno sam shvatio da moram sići i tebi kao svakoj djevojci prići ako želim ako želim ako želim da mi kažeš hej, otvori vrata noć je i kiša pada, pusti da udjem bar na tren...
Nedavno sam pokušavajući pobjeći iz ovog ružnog vremena i još ružnijeg mjesta izvukla neke te stare stvari iz naftalina i medju njima i ovu stvar i ovaj album.
I evo, ode sad i Aki na drugu stranu.
Za njega, predstavi je kraj.
Kad pogledam oko sebe danas, u sumornoj sadašnjosti i neizvjesnoj budućnosti skoro da mu malo i zavidim.
Kao i onima koji su otišli prije njega.
R.i.p
Post je objavljen 22.01.2022. u 18:34 sati.