Negdje sam putem izgubio sebe u sebi
I sve što sam gradio je prepuno tunela.
Sve moje čekanje, počiva u tebi,
Čekam te na starom mjestu pored vrela.
Zatvorio bih se u samostan kada bih znao
Da češ jednom kucati na njegova vrata.
Ja sam ovaj život zanijekao!
Ionako netko drugi sa njim barata.
Negdje sam putem izgubio smisao sreće
Samoća nagriza svakoga dana više.
Palim ispisane listove na voštane svijeće
I svaki se zapis postojanja briše.
Post je objavljen 30.03.2022. u 09:02 sati.