Uz odgovor Meci na komentar iz prošlog posta, nekoliko fotkica - Tatry....Muf je bio bijeli i prekrasno grijao ruke....A ova kapica, s kojom ponosno poziram, kao i s djedom br. 2, nestala je u sniježnim bespućima...Plela je baka; bila je krasna, zelena....
Muf, bijeli....
Okružena životinjicama i ljubavlju od malena....vjeverice predivne...Moja draga mama, djed br. 2 i ja....
Zelena kapa, tada zadnji put viđena na meni...:)))) Ljubim!
Ps: A to je tek početak divnih uspomena! Za one predivne, studentske zaslužna sam sama - kao i za sve seminare i putovanja tijekom studiranja....Moj rad, moje znanje, moja volja i želja....I kad sam sve to pozavršavala - moja Goldie, nova stranica života i neka nova putovanja na izložbe :))))) Eto! Lijepo!