Brojeći uporno po tucet slogova
slagat' ćeš rime u ledenim noćima
- tiho zazivajuć' milost od bogova -
gledajuć' srcem - što ne vidiš očima.
Puste su staze iz pradavne mladosti;
sjećanja puna je noć naša baš svaka.
Žedni smo spokoja i trunke radosti;
al˘ život sila je nemirna i jaka.
Teške su godine iza nas ostale -
i gle, u njima su časovi blagosti
baš kao krošnje što bujne su postale
od golog granja – cvjetovi dragosti.
Tek će nam poznati večernji čemeri
zborit' o tom' što nas na sjetu već tjera:
šapćuć' da vremenom ljubav se ne mjeri;
al' da, jest: ljubav je vremenu tom mjera!
Post je objavljen 09.01.2022. u 17:22 sati.