Terry Pratchett je (bio) princ među piscima fantasya: njegov nevjerojatni sarkazam, njegov duhoviti stil pisanja sve njegove obožavatelje ostavljaju sjetnima na pomisao da više nikada nećemo čitati ništa novo što je napisao, rekao ili objavio.
Svi znamo za Discworld, odnosno na hrvatskom, Svijet diska, svijet koji je ravna ploča koju na sve četiri strane nose četiri slona na leđima, a koji na leđima divovske kornjače plove kroz svemir (valjda da ne bismo pomislili da taj svijet na bilo koji način ima sličnosti s ovim našim, iako dakako da ima). Tri su priče koje se tiču male vještice Tiffany, i sve sam ih čitala redom, prvi put u hrvatskom prijevodu koji nam je servirala izdavačka kuća Lumen (prijevod je nimalo loš). Dvije od njih čitali smo i djeci, tako da svakako preporučujem za večernje čitanje (treća ima nešto malo nezgodne tematike za djecu od 4-6 godina, pa smo preskočili, no kad dob bude dopuštala, zašto ne i to, iako će tada vjerojatno moći čitati i same).
„Tiffany protiv vilinske kraljice“ je „Wee free men“, priča o djevojčici koja ni ne sluti da bi mogla postati vještica, prvo zbog svog imena koje nije nimalo „vještičje“, onda zbog toga što je sasvim obična, što živi na farmi usred Krša (a svi znaju da na kršu ne rastu vještice, za magiju je potrebno malo čvršće tlo) i pravi doduše izvrstan sir, te što nema nikoga tko bi je u vještičarenju podučavao.
Međutim, kada njezinom bratu Bježiblagu (koji je začudo uvijek ljepljiv) zaprijeti riječno čudovište Jenny Zelenzuba, na što je upozore mali plavi ratnici (wee free men), Tiffany će pokazati svoje pravo, opako vještičje lice i privući pozornost brojnih vještica u okruženju, kao i brojnih zlikovaca iz drugih, paralelnih svjetova.
„Šešir pun neba“ („A hat full of sky“ je druga priča, nakon što se Tiffany odluči upustiti u vještičje naukovanje, i tada se ponovno vidi da u njoj ima više nego što se naizgled čini. Ova priča pomaže djevojčicama u hendlanju drugih djevojčica i vlastite zavisti, jer je tema – tko će prvi postati vještica, tko bolje čara i tko ima sjajnije hamajlije.
U trećem dijelu, koji se zove „Zimnik“ („Wintersmith“) pričamo o tinejdžerskoj ljubavi i prvim „onim“ osjećajima privlačnosti koje osjećamo, dečki prema curama i cure prema dečkima. Naime, u nju se zaljubio Zimnik, jer je Tiffany sudjelovala u obredu u kojemu nije trebala sudjelovati, i trebalo joj je cijelo čudo postupaka da bi se Zimnika otarasila.
Jest da je lagano i jest da je smiješno, ali ako možete, čitajte ovo kao trilogiju, onako kako je i objavljeno, i mislim da će vam se svidjeti, ne samo zato što je beskrajno duhovito, već i zato što je beskrajno istinito. Ima onaj feelgood koji ponekad nedostaje.
Post je objavljen 13.01.2022. u 14:31 sati.