Kako starim' umišljam si da sam ko mudrija' pa već par godina' nikom ništa ne savjetujem. Najjače mi je ono' kad me netko pita - Šta bi ti napravio na mom mjestu? Đizus' ja sjedim u svoj stolici' On il Ona u svojoj' nikako mišn impasbl' bit u toj njegovoj' njenoj stolici! I velim pojma nemam' ne nosim ja tvoje cipele!
I sve to skup je OK dok tvoja krv' ni u pitanju! Zaratila sam sa sinom' gadno.smo se popičkali' dva dana muk i onda ja ko starija' kakti pametnija' jer mi nije bilo dobro' nisam to mogla podnijeti' ma nisam od boli mogla disat - Ispričam se- Sve zbog' prije njegovog duševnog mira' zbog njegovog mentalnog zdravlja ( jer šta god On mislio o sebi' On je meni nalika). I znam' svakom svojom porom' da nije u pravu' jer sve ono što On sad proživljava' ja sam doživjela. I znam 1000 % da nije u pravu. Ipak sam se ispričala' pa sad ti matera' koja mu je guzicu usranu prala' koja ga je hodat naučila' koja ga je odgojila' ...
Od sad šutim ko zalivena. On zna svoje' ja svoje. I bez obzira na sve' ponosna sam ( s trunčicom ovnovske tuge jer evo sam popustila) jer sam Čovjeka s čvrstim stavom odgojila!
Savjeti mhhhh. Nema ih više' ni za koga! Svatko zna svoje!
Post je objavljen 05.01.2022. u 20:28 sati.