Gutač mraka kušao svoj neprobojni amulet svjetlosni vlastito stvoren, da ga zaštiti od tajnih ugriza sjenovitih, da ga sačuva od gladnih očnjaka negdje u pustopoljini bez ijednog daha životnog vjerujući,
vjerujući, vjerujući, a mrak se uvijao oko njegove stare monaške mantije prodirući tanano kroz alveole ne sluteći svoj susret sa srcem talismana.
Gutač mraka na koljenima je shvatio magiju neodvojivosti crnog i bijelog, od noći i dana, sunovratio se u bezdan istine onako, za druge, tek gotika online, a zapravo suština suštine koja podiže obamrle udove.