Marketing
Duboko u meni...
Slušam tonove vjetra u vjetrenjačama osjećaja. Ta čudesna melodija me vraća u vrijeme onih putovanja koje sam s mukom preživjela u mladosti. Pjer, profesor književnosti, nas je uvodio u snove, koje smo školskim zvonom zaboravljali. Učio nas je da je ljubav sjedinjenje sna i jave, da su Dante i Beatriče personifikacija tog čudesnog osjećaja koji se ponekad krije u Kafkinom dvorcu koji sam pisac nije pronašao u sebi. Život je san napisao je Calderon de la Barca i ja nastavljam budna sanjati da se ne izgubim u misaonom labirintu, da ipak stignem do Kafkinog dvorca, da vidim empirejsku ružu i osjetim Danteov izmišljaj Raja i da oživim u njemu.
Samo je jedan iz Hrvatske pustolov,
došao posjetiti Veroniku našu,
čija prastara glad ne gasne,
u mislima zbori, gledajući:
"Moj Gospode, Isuse Kriste,
pravi Bože, je li tvoja slika bila tada
kao što ju vidim sad?"
stih iz Danteovog Raja
Jutrenjem u srcu mi postajemo svjetlost i na tonovima njenih boja, osobdjamo se prvog grijeha, prelazimo sve granice smrtnicima zabranjenog svijeta. Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vremena, metafora raja postaje trenutak, naše postojanje u snu koji nesvjesno već godinama sanjamo.
A možda sam ipak samo tamo neki stranac, možda samo poželjeh vidjeti Veronikin rubac, Volto Santo, sveto lice, vidjeti još nikada viđeni lik, a možda poželjeh osjetiti blizinu vječnosti i ljepotu osjećaja i predati se tajanstvenoj ljepoti koja se možda ipak krije negdje duboko u meni.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 03.01.2022. u 17:17 sati.