Grad viđen sa Borčeca netom nakon ponoći. Snimio: Vanja
U ponoć, u trenucima izlaska iz stare godine i ulaska u Novu godinu, bio sam na Borčecu, na mjestu gdje se sastaju grad i šume Medvednice ... i predamnom se pružao grad u njegovoj punoj širini i solidnim dijelom njegove dužine. Bilo je fascinantno gledati kako se iz tog mora svjetala, nadasve nepravilnog i baš zato lijepog, uzdižu svjetla vatrometa, kao neke male biljčice ili gljivice snimljene i zatim ubrzano projicirane: niknule bi iz gradskog svjetlosnog polja, rasle, rasle, dosegle svoj vrhunac i zatim se raspršile u nebu iznad grada. I takvih je svjetlosnih biljčica bilo na desetine, stotine, rasle su i raspršavale se potpuno nasumice uzduž cijelog vidljivog dijela grada - čas bliže, čas dalje, čas ove boje, čas one, sad veće, sad manje .....
... prekrasan je to bio prizor koji niti jedna fotografija i niti jedan video zapis ne može u vjernosti prenijeti.
U tim sam trenucima i ja poželio biti jedan od tih svjetlosnih bljeskova, dati svoj udio tom šarolikom mnoštvu, pridružiti se općem slavlju svjetlosti i potom se raspršiti širom svemira.
Želim vam svima sve najbolje u ovoj godini, neka nam bude bolja nego prijašnja i još mnoge prije nje ... i, nadam se da ćete i vi svojim bljeskovima "svjetlosti", energije, osobno i društveno korisnih djela, doprinijeti da nam, vama osobno, i svima nama zajedno, ova godina bude baš takva, bolja od prethodne.
Ja to želim i to ću i učiniti.