Marketing
(o)kraj(ak)
Kad me mati, dok bijah djevojčica, slala po kruh u pekaru na uglu ulice, s mukom sam uspijevala odoljeti iskušenju okrajka.
Šercl (esekerski – okrajak kruha) bio mi je draži od kolača iako sam u predblagdansko vrijeme rado kusala i krajičke božićnih kolača koje je mama pekla u zadnjem tjednu adventa. Iako su svi u obitelji bili ljubitelji okrajka svježeg kruha, rado su ga prepuštali meni kao najmlađoj.
Trenutak u kojem se vekna kruha 'načinje' oduvijek mi je nalikovao početku godine - pred tobom su, nakon slatkog početka, još tolike kriške. Zimi namazane putrom i medom, u proljeće premazane guščjom mašću i posute tankim kriškama prvih rotvica, ljeti s namazom pekmeza od marelica, ujesen džemom od dunja ... Hrskava, rumena i mirisna korica tog prvog okrajka nalik mi je još jednom početku – djetinjstvu. Zagrizeš je zubima još uvijek neistrošenim od žvakanja, sažvačeš je u hipu do zadnje mrvice. Tom prvom okrajku nikakav namaz i ne treba, samo bi mu pokvario okus.
No, štuca kruha ima i drugi okrajak, onaj koji ostaje na kraju. Što je štruca duža, to je krajnji okrajak tvrđi i suhlji. Za njim se više nitko ne otima. Tvrdi okrajak obično 'zapadne' one koji ga najteže mogu sažvakati, završi razmočen u bakinoj ili djedovoj šalici bijele kave. Starci ga pojedu reda radi, 'da se ne baci'.Generacija je to koja, u ovom vremenu u kojem se hrana baca na tone, u vremenu u kojem je pojam grijeha izgubio smisao, još uvijek misli kako je baciti kruh grijeh.
Još je jedna godina stigla do svog okrajka a sve mi se više čini da je i od života ostao samo okrajak. Ipak, još uvijek ima dana u kojima se veselim zadnjem okrajku. Kao nekad onom prvom, ni njemu ne više treba nikakv namaz. Zdrobim ga u avanu u mrvice, pa sad zobljem mrvice poput ptičice.
A u svakoj mrvici okusi prošlih dana i proteklih godina. Slani, slatki, kiseli, gorki ...
Nadam se da ni zadnja mrvica neće biti bezukusna.
Post je objavljen 31.12.2021. u 11:35 sati.