Marketing
Orehnjača
Jučer navečer mi se stanje stabiliziralo, temperatura je pala, prestala je glavobolja – samo mjesto cijepljenja me još malo boli, ali nije strašno – pa sam se izvukla iz kreveta i izvadila iz škrinje komad domaćega odojka što sam ga nabavila na jednom OPG-u u Moslavini. Ispeći ću toga finoga odojka i napravit ću francusku salatu, imam i litru zaleđene govedske juhe, a ima još malo i onih božićnih kolačića koje sam dobila na dar. I sve to će biti dovoljno i za danas i za sutra.
Gibanicu neću peći jer nemam domaćih oraha – već nekoliko godina nismo ubrali ni jedan orah; svake godine sve mi je cvjetove pofurio mraz – a u dućanu ih ne kupujem iz principa. Osim toga, kad sam zadnji put pekla orehnjaču, nakon upornog nagovaranja, da ne velim moljakanja i dosađivanja nekih članova moje obitelji, nije mi baš najbolje ispala, kao što to obično i biva kad se nešto radi preko volje. Držim se ja starog bakinog recepta, ali svaki put mi gibanica ispadne drukčije. Tijesto je dobro, ali filu nikako pogodit. Il je premokra il je presuha, il premalo slatka il preslatka. Il previše cveba il premalo cveba, il previše cimeta il premalo cimeta, il previše ruma il premalo ruma. Nikako nać neku sredinu. Ovoga puta sam se zeznula i s količinom oraha – tek kad sam išla vagat sve potrebne sastojke vidjela sam da imam samo 300 g - pa sam dodala 100 g lješnjaka. Ali to nije jednako masno, pa je fila bila presuha. Onda sam morala dodat još malo mlijeka, pa sam dodala i kap ulja tako da mi je na kraju fila odjednom bila premokra. Ništa, kad se tijesto diglo – ajd bar to je uspjelo – promijesim ga lagano, razdijelim na dva dijela i razvaljam jednu polovicu tijesta što tanje mogu. Namažem tu premekanu filu – razmišljam bil' dodala malo prezla da se zgusne, al' odustajem, da još više ne uprskam stvar – i zarolam ga, dakako po užoj strani da se što više puta zakotrlja. Prevrnem u mali plavi protvan; čini mi se nakak previše za mali, a premalo za veliki protvan. Ništa, razvaljam drugi dio tijesta, sve ponovim i ubacim u protvanić, kad protvanić pun do vrha. Znam da će se prelit preko ruba jer je fila premokra, a tijesto prilično mekano. Ništa, kak bude bude, ostavim je da se diže dok se ugrije pećnica i završavam ručak. Stavim peć orehnjaču na 190, ako pojačam na 200 sve će mi izgorit. U početku se diže fino, al odjednom fljas, prelijeva se s obje strane. Dovraga i bestraga i gibanica, prokletstvo, neću je više peć kad nisam dobre volje! Kunem još i gore, ali to ne smijem ovdje napisat, ja sam ipak jedna fina gospođa. Dobro, ajde, mislim si, ipak nije sve iscurilo, samo malo file. Dok ručamo gledam kak se peče.
Pri kraju je, pa kak bude bude, samo da ne izgori. Ili da je ne izvadim prerano, pa da u sredini ne ostane mokra. Sad moram pazit da ju skroz ne upropastim.
Pijuče tajmer, znači da je prošlo 50 minuta. Gledam kak se spekla i stavljam papir odozgo da ne izgori. Iako je već poprilično tamna. Ništa, ostavljam ju još 10 minuta jer mi je u sredini sumnjivo mekana i skroz se razlijala, raširila i prešla preko ruba protvanića. Kunem sve u šesnaest i obećajem sama sebi da me neće tak skoro nitko nagovorit da bilo što pečem.
Bojim se da sad ne izgori do kraja i kad se napuni 60 minuta vadim je van iz rora kakva god bila. Prevrnem ju na krpu i ostavim nek se hladi na dasci. Odozdo je pečena i lijepo se odvojila od protvanića, znači da je sve u redu, ali kakva je iznutra ne znam. Vidjet ćemo kad se ohladi.
Svima želim sretnu novu godinu!
Post je objavljen 31.12.2021. u 05:35 sati.