Naš dragi prijatelj Branko Ivanda je rodjen na Božić... desetljećima su poznata slavlja u njegovom domu... a on, uz ostale delicije, svake godine sam sprema tatar biftek.
Ove godine smo mu ovako čestitali...
Istinita legenda o tajni Brankovog rodjendanskog tatar bifteka...
Ovo nikada ne bih napisao, jer mi je Branko prijatelj, ali me je Dijana nagovorila da ga izdam,jer je najbolje i najsladje izdavati prijatelje.
Branko je oduvijek volio tatar bifteke, a onda mu je u ruke dopao Araličin Konjanik. Skupio je ekipu, a medju ostalim u ekipi je bila i prelijepa Lidija.
Kako doći do nje...
Kupiti mladu junetinu. Staviti na konja, pod sedlo i natjerati konja u trk.
Ispod dva grubijana Aćimovića i Kušelja nastaju grubi i teško jestivi bifteci, za nažderati se i činiti ludosti, ali ispod sedla prelijepe i nježne Zrinke Cvitešić nastaju njezni i nezaboravni Brankovi rodjendanski zalogajčići.
Tako je pala i lijepa Lidija, a i većina gostiju koji su ovaj specijalitet kušali.
Ovo vam je bolje vjerovati, jer ću sljedeći put ja sjesti na konja, a onda jadna vam majka.
Sretno ti bilo dragi Branko...
Dijana i Zdenko
U oku sjaj svijeće i veliko sunce na obodu vizije. Titraj svjetla u nutrini iluzije. Tišina se uvija oko darovane mi ljepote. Volim ovaj zenit. Daljina nestaje.
Uranjanjamo u zimu, u zrcaljenje sunca u ogoljeloj krošnji bijelih breza u parku ispred naših prozora. Srebro Mjeseca se ogleda u mjenama zbilje. Sretni smo u kolopletu sjećanja i jave. Sa obala djetinjstva ponesosmo u sebi sjeme ljubavi. Zalijevamo ga znojem srca i suzama radosti. Bujaju čulni cvjetovi, razmnažaju se, šire perivojem života.
Preboljeli smo djećje bolesti. Ojačali, oslobodili se klice sumnje. Predemo tkivo trajanja.
Iz ognjila vječnosti izranja stvarnost. Trava u parku sniva zimski san. Buket ruža, zbornik duhovne poezije, Berberovi konjanici.... obelisk... nebo je poveznica koljevki naših rađanja. Daljine nestaju u mjeri našeg vremena. Iluzije se slijevaju u trenutak.
Osjećam snagu i lakoću postojanja… desetljeća slivena u trenutak susreta...
Vrulja prijateljstva živi u nama...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 30.12.2021. u 08:38 sati.