Marketing
Hasselhoff
Neki dan sam sanjala da je muž spasitelj na plaži.
Probudila sam se prije nego je počeo bilo koga spašavati jer onda bi se definitivno svi poutapali.
Pretpostavljam sa su ovakvi snovi neki manje poznati i dosad nezabilježeni simptom post covida.
Na sam Božić ujutro dočekao me neizostavni Clint Istočnodrveni u nekom od špageti westerna bez kojih rijetko prodje bilo koje duže bivanje doma bolje polovice.
Još sam dobro i prošla, film je bio pri samom kraju dok sam se probudila.
Zbog Clinta mi se možda izbacio i osip na ledjima koji sam otkrila u nedjelju.
Mogao bi biti neurodermitis ali nisam sigurna pa me opet čeka odlazak liječniku ako se ne umiri.
Smanjio se u medjuvremenu pa neću nikamo, pogotovo ne do onog istog liječnika koji mi na početku svega skupa nije htio dati ništa i pustio me da čekam da mi se pogorša pa odem u bolnicu. Čekati da odem u bolnicu mogu i bez njega, tako da s njime trenutno ne mislim gubiti ni vrijeme ni živce.
Mužev herpes se umirio i gotovo nestao ali ga sad muči upala desni.
Jedva je dobio termin kod zubara jučer.
Danima smo se mučili sa tom upalom.
Pasta koju mu je zubar telefonski prepisao nije baš pomogla.
Plus da se ne bi smjela koristiti kod pacijenata sa herpesom. Muž je više puta preko telefona naglasio da trenutno uzima i terapiju protiv njega i onda mu daju lijek koji se u tom slučaju ne bi smio koristiti.
Tako da nam vrijeme izmedju Božića i Nove godine prolazi po doktorima gdje ćemo, kakve smo sreće, pobrati još i omikron.
Onda jučer prvi put nakon 14 dana izadjem iz kuće.
Prije toga pročitam nova corona pravila u našoj pokrajini.
I ustanovim da smo trenutno nas troje izjednačeni po pravima sa antivakserima.
Status preboljelih dobit ćemo tek 12.01. i onda nam po novom to vrijedi samo još 2 mjeseca.
Booster ne možemo dobiti odmah jer smo "genesen" a zato jer nemamo "booster" sredinom ožujka ostat ćemo bez svih prava ako se ne želimo testirati svaki dan.
Testiranjem svaki dan kad tad ćemo biti pozitivni a onda slijedi 14 dana karantene.
Neplaćene jer nismo 3x cijepljeni zato jer nas ne mogu ili ne žele cijepiti jer smo preboljeli ali nam se to ne prizna za odlazak na kavu.
Tako nekako.
(Ovo s neplaćanjem je moj crni scenarij koji još ne važi. S naglaskom na još.)
Već mi je bilo krivo da me nije pobralo.
Nisam bila u stanju izdržati više svo to sranje.
Kažu mi da se smirim.
Smirim?
Mislila sam lani da je osam mjeseci lockdowna kraj svijeta a ovo sada je još barem pet puta gore.
Muž mi savjetuje šetnju.
Jebenu šetnju jebenim smrdljivim švapskim sumpfom od kojeg mi se povraća zbog onih osam mjeseci šetnji u krug po njemu.
Provest ću jebeni ostatak živoga slažući goblene od šarenih kamenčića i igrajući remi i Zeldu zatvorena u 4 zida.
Jebeš takav život.
Nije to ni šaka suza ni vrića smija nego kurac od ovce.
Dok sam već razmišljala gdje je najbliži most s kojeg bi se strmopizdila, javila se sestra od našeg liječnika.
Nakon razgovora s Gesundheitsamtom ispalo je da se ipak treći put možemo cijepiti već 17.02., tako da će nam jedna covid potvrda nadomjestiti drugu bez rupe izmedju.
Onakve kakva je nastala trenutno do polovice siječnja jer naš glupi doktor nije hrio boosterovati nas prije isteka 6 mjeseci od 2. doze.
Jer je u vrijeme kad smo tražili termin za booster bila takva preporuka od RKI Institita.
Da tada nismo požurili napraviti termin, par dana kasnije mogli smi dobiti raniji termin i možda ne bi u medjuvremenu pobrali coronu.
Gdje smo je točno pobrali nemamo pojma.
99,9% od nekog od cijepljenih kolega koji je prešutio slučaj u obitelji i dolazio na posao uz kućne testove.
Od kojih kod mene nijedan nije bio pozitivan usprkos pozitivnom PCR-u.
Toliko o sigurnosti koju donosi svakodnevno testiranje.
Cijepljenje pak pomaže definitivno da se stvar ne bi zakomplicirala a onu priču o tome kako time štitite druge možete zaboraviti.
Štitite isključivo i jedino sebe, smanjujući vjerojatnost da skončate život u nekoj bolnici bez ikoga svojega oko sebe.
Ništa drugo.
Ovako nadrkanoj frendica mi je jučer poslala čestitku za imendan.
I nekakvog kičastog svetog Ivana koji me jako voli.
Kaže ona.
Ajme, neću sada citirati šta sam joj sve odgovorila ovako dobro raspoložena.
Imat će sad materijala moliti se za moju dušu.
Nemam ja ništa protiv vjere ni svetoga Ivana ali imam protiv toga da ne netko tko dobro zna da u to ne vjerujem obasipa vjerskim sadržajima i to onima kopipejst tipa sa stranica pomolimoseskupa.hr i milostugospodinu.com.
Ni ja njoj ne šaljem oglase za posao sugerirajući joj da bi bilo bolje za nju da potraži bilo kakav posao umjesto što sa niti 40 godina dvaput dnevno odlazi u crkvu i živi na mužev račun.
Još manje ju podsjećam da joj nisu kolegice iz molitvene grupe nosile kuhanu juhu i sarmu kad je davnih dana bila sama i bolesna i bez obitelji u blizini.
Mogu vam samo reći da sam joj poručila neka mu poruči, onom gore mislim, kad me već tako voli da mi neprekidno sere na glavu još od davne 1983 da je moje pomirenje sa njim pomaknuto do daljnjega.
I da je skupa s arhandjelom Gabrijelom, svetom Petrom i svim ostalim personalom što se mene tiče od danas pa nadalje i ubuduće u karanteni.
Bez nade za pomilovanjem.
Moj dragi Bog se spomniš
Nisem pogosto težil
Če je bolezen v družini
Ko potujem z letalom
Priznam, da sem svoje težave
Kar sam uredil
Moj dragi Bog saj poznaš moje grehe
Od desetke deset ne bi dobil
Meso je Boga, duh je lovec na sanje
Priznam da sem te zase po sebi skrojil.
Najina žalost so Tvoji trgovci
Prodajajo novo življenje ljudem
U Tvojem imenu trgujejo s strahom
Kaj se bo z nami zgodilo potem
Ko nas pokličeš k sebi.
Reši nas črnih pastirjev in pridi domov
Zapri hinavske štacune
Zami jim svoj blagoslov
Naj počivajo v miru nebeških gozdičkov in pol
Na Zemlji sva midva zame dovolj.
Moj dragi Bog, Ti imaš mnogo obrazov
In nosiš veliko imen
Spoštujem Tvoje ideje
Verjamem da si iskren
Bodi streha nad mojo družino
Ostal bom veter Tvojih semen.
Najina žalost so Tvoji trgovci
Prodajajo novo življenje ljudem
U Tvojem imenu trgujejo s strahom
Kaj se bo z nami zgodilo potem
Ko nas pokličeš k sebi.
Post je objavljen 28.12.2021. u 11:31 sati.