Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing


Ivan je glas, a Krist u početku bijaše Riječ. Ivan je glas u vremenu, Krist je vječna Riječ u početku.
Digni riječ, što je glas? Gdje nema značenja, uzaludan zvuk. Glas bez riječi zvoni u uhu, ali srca ne dira. Zaista u izgradnji našeg srca ima neki slijed. Ako mislim što ću reći, već je riječ u mom srcu. Ali ako hoću da tebi kažem, onda tražim kako da dođe u tvoje srce ono što je već u mome.
Tražeći kako će k tebi doći i ostati u tvom srcu ona riječ koja je već u mome, uzimam glas i upotrijebivši ga, govorim ti. Zvuk moga glasa ti omogućuje da shvaćaš moju riječ. Kad shvatiš značenje moga glasa, zvuka nestaje. Riječ koju ti zvuk donosi već ti je u srcu, a nije nestala iz moga. Zvuk, dakle, prenijevši tebi riječ, zar ti se ne čini da govori: On treba da raste, a ja da se umanjujem? Zvuk glasa poslužio je za nešto, i nestajući kao da govori: Moja je radost potpuna. Zadržimo riječ i ne gubimo je, kako smo u nutrini shvatili. Hoćeš li vidjeti kako glas prolazi, a božanska Riječ ostaje? Gdje je sada Ivanovo krštenje? Poslužilo je i prošlo. Kristovo krštenje i danas se ponavlja. Svi vjerujemo u Krista i nadamo se spasenju od Krista: to odjekuje glas.
Budući da je teško razlikovati riječ od glasa, neki su Ivana smatrali za Krista. Mislili su da je glas Riječ. Ali se on priznao glasom da ne povrijedi Riječ. Ja nisam Krist, ni Ilija, ni prorok. Rekoše mu: Dakle, tko si ti? Odgovori: Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, glas koji razbija šutnju. Pripravite put Gospodinu, kao da kaže: ja se zato glasam da ga uvedem u srce, ali on ne ulazi gdje nije spremljeno. Što je ono: Pripravite put, nego da skladno molite? Što je ono: Pripravite put, nego da o sebi ponizno mislite? On neka vam je primjerom poniznosti. Držali su ga za Krista, a on kaže da nije ono za što ga drže. Nije tuđu zabludu iskorištavao sebi u prilog. Da je rekao: Ja sam Krist, kako bi lako povjerovali oni koji su ga već prije držali za Krista? Ali ne reče to, nego se očitova, istakne i ponizi. Upoznao je gdje mu je spas, priznao se svjetiljkom i bojao se da je ne bi ugasio vjetrom oholosti. (Aurelije Augustin, Brevijar sv. I, str.176)

Post je objavljen 27.12.2021. u 09:20 sati.