Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Li Ber Tas



Li
Ber
Tas


Sjedimo na Peskariji Dundo i ja, pijemo pivo i gledamo Abramovičevu novu mega jahtu kako šija, okreće pramac u smjeru juga i zaplovljava prema Crnoj Gori.
Ode on, rečen.
Ma on ti je 'vamo tako često, da ga više niko ne doživljava, odvrati Dundo.
Morebit, ali Solaris je nova igračka. Prošle je godine doplovio s Eclipsom. Ili je to bio Halo?
/// Solaris je 140 metara duga jahta, zbog čega spada u top 15 najvećih plovila na svijetu, a proteže se čak na osam paluba, zbog čega može primiti 36 gostiju i 60 članova posade u čak 48 kabina. Za apsolutnu sigurnost tu je sustav za otkrivanje projektila s radarskim upravljanjem, neprobojna stakla i oklopna zaštita. ///
Šta misliš, je li gledao Solaris?
Od Tarkovskog?
Aha.
Ne vjerujem. Nije to njegov đir. Ako je gleda, gleda je rimejk sa Klunijem u glavnoj ulozi.
Gucnem.
Amerikaniziran je?
Naravno. A ko nije? Čak i Kim Jong lud za NBA i Rodmanom…
Slušat, kak ja pastat drugom Abramovića? ja bil buj tak rad njegov familija, njegov Raspjačen,živo me zanima.
Ja nje znaju… ja nje magu skazat… , odvraća Dundo u istom stilu.
Kako bilo, moramo smisliti neki plan. Veliš da je često tu.
Aha…

Promiču lica… Lica i tijela.
U Dubrovniku se lica turista razlikuju od lica turista u ostatku Dalmacije. Ovdje su lica malo izduženija, profinjenija, duhovnija. Oči su dublje, življe!
Tijela održavanija, ukusnije odjevena, haljine lepršavije, hod prpošniji, pokreti lakši, gracilniji, žene i divojke liepše.
Jasno, Dubrovnik nije mjesto za nižeklasne žderače Mc Donaldsovih govana. Dubrovnik je mjesto za ljude s dubokim džepom, imućnike koji prate Michelinove gastronomske preporuke, vole kvalitetnu mediteransku kuhinju, delikatese, birana vina i naposlje kulturni turizam makar on ne podrazumijevao folklor i Dubrovačke ljetne igre već američki kulturni invazionizam – The Game Of Thrones.

Ima ih dosta, velim.
Koga? trgne se Dundo.
Turista u posezoni.
Ima, reče i utone u misli. Nakon nekog vremena progovori sumorno:

Nekoć smo nešto značili, imali smo moćnu diplomaciju, bili smo okretni i vješti trgovci, pomorci. Čovječe, dok su Parizu i Londonu bacali kofe govana s prozora mi smo imali razrađeni sustav kanalizacije koji i dan danas šljaka.
Prvi smo ukinuli ropstvo, prvi izgradili karantenu (lazaretto), prvi napravili sirotište, prvi priznali SAD.
Franjevačka ljekarna iz 13 st. još uvik radi.
"Ordo super assecuratoribus", iz 1568. godine, tj. Dubrovački pomorski zakon o osiguranju najstariji je pomorski zakon o osiguranju na svijetu.
A di je moćna flota? Treća na mediteranu? Di su vješti i vridni kalafati?

E, da, barkusij, galijun, karaka, koka, nava, urka i ostalo brodovlje, složin se ja.

I što smo sada? efemerni iznajmljivači i ugostitelji... recepcionisti i konobari... kuharice i spremačice*... barmeni i masažerke... klaunovi i animatori… prekvalificirani filozofi, gomila visokoobrazovanih prekarnih radnika… opslužitelji tuđih guzica, eto što smo! Dobro da je ćaća umra od srca, jer bi umra od muke i srama da vidi koliko smo se srozali…

Iz luke isplovljava Dubrovačka Karaka, biser turističke ponude. S palube nam domahuju turisti ozarenog lica.

Domahuju nama jadnicima koji smo zaboravili na slavnu prošlost roda svoga.

Iz obližnjeg kafića trešti se Bad Habits, Eda Sheerana.

Da zaplivamo do Lokruma? prenoćimo na otoku i do kraja poludimo?**

Dundo načne četvrtu pivu.
Zašto? ti si već ionako već posve lud, kaže, pa svojski potegne četvrtu kao da mu je prva. Danas.

--
*vidi Priručnik za spremačice
**vidi Legenda o Lokrumu


Post je objavljen 26.12.2021. u 13:17 sati.