Pamtim ratove i glad, pamtim suze i strah, al' godinu težu od ove ne pamtim.
Ne, nije to zato što me maler potjerao od samog početka pa nije popuštao. Neko podmuklo zlo se uvuklo u ljude i izopačilo ih do neprepoznavanja.
Što je čovjek, a mora biti čovjek
Kažu da je lako biti dobar i moralan u izobilju, a teško u oskudici. Kako ćemo u vremenu izgubljene ljudskosti, jer čovjek je čovjeku vuk, bivati Božje svetilište?
Kako ćemo, uprkos svemu, opstati kao ljudi. I kako sumirati tu veliku prazninu?
Toliko smo okrenuti naglavačke da se naprosto moramo preporoditi...ili će nas ovaj svijet konačno pobaciti!?
...i znam, kad god pomislim da nije lako, da nikad nije ni bilo ... al' uvijek mi je ovo "sad" najteže i najgore ...uvijek sa najmanje nade ....
Post je objavljen 26.12.2021. u 06:50 sati.