Volim letjeti do sna u kojem
stvaram sve lijepo, ne želim
izaći i napustiti to mjesto
poput raja sveto. Ovo je
vrijeme za snove, za neka
djetinjstva buđenje ili
maštanje djevojčice ove.
Dosegnuti zvijezde, gledati
sjaj, diviti se i radovati nebeskom
svodu jer u njemu ogledam svojevrsnu
i slojevitu slobodu.
svemir je daleko al u njemu mir
vlada ovo je vrijeme svega a u duši
balada. Kao ova na slici tako smo
Svi kao djeca bili a sad se prisjećali
ostani tako u vrijeme blagdana lipo
je sjećati se svojeg djetinjstva.
Mašta me odvela i vodi da budem
negdje kod zvijezda i dodir tog plavog
sna ja uvijek bit ću prava maštalica.
Tamo gdje treba odlaze one, male
jednostavne putne kao kapi naše
željice da ih oslikane negdje smjesti
i kad treba put svoj naprave i negdje
baš kad sazru ostvare. Sad zna da
maštalica sanja da priče voli...
i u njoj svoj lik stvori.
Nikad ne prestati sanjati.. u njima se živi...