Marketing
Silazim
Silazim niz stepenice kroz polumrak.
Badnjak je.
Svjetlo u kuhinji gori.
Majka je budna.
Priprema doručak za djeda.
Otac ulazi iz dvorišta, loži peć.
- Ku' ćeš? - pita.
- Na posao.
- Ali Badnjak je.
- Radit ćemo skraćeno, mama javi ako još što treba iz dućana pa da kupim po povratku.
Djed sve kraće sjedi, sve više spava. Pitam ga neki dan:
- Deda, znaš ti da je za dva dana Božić?
- Znam. - odgovara važno. - Moj djed je svake godine pekao pečenicu na Badnjak.
- Sad si ti moj djed, onda ti ove godine pečeš pečenicu!
- Može! - odgovara važno.
Dolazim jučer s posla.
Otac sjedi za šankom.
Došao sa otoka.
Ni dobar dan, nego:
- A je l' ti Toki kažeš Ajde? - i pokaže rukom znak.
- Kažem, al ona ne ide od mene. - neki se razgovori nastavljaju tamo gdje su stali, kao da tjedni nisu protekli između.
- Onda je ona još u strahu i ti si u strahu i ona tebe čuva.
Vadi smrznute ribe iz auta.
- A šta nećemo imati pastrve ove godine?
A mami panika u glasu uvrijedit ću tatu, a on donio morsku ribu.
- A šta si donio? - ignoriram mamu, mi se ne vrijeđamo, mi razgovaramo.
Donio dovoljno za nahraniti vojsku.
Jučer dok mama sjecka francusku,
a ja spajam maslac i brašno,
otac sa Vanjom pali karabitku,
pa odlaze na ulicu smrznut se,
sa svjetlom koje nitko više ne koristi.
odlaze svijetliti u noći.
Nek nam dođu još oni koji nedostaju,
neki su mi svi pod istim krovom.
Post je objavljen 24.12.2021. u 09:43 sati.