Danas mi zadnji dan prije kolektivnog godišnjeg... Do 10.01.22...
Na poslu smo osim neizbježne inventure malo preslagali poslovni prostor.. Sad sam konačno dobio svoj veeeeliki radni stol sa hrpom alata.. Osjećam se ko inženjer u NASI ...
He, he..
Poslije posla svratih do supruge na posao po neke potrepštine koje sam trebao uzeti... Ona na kasi...
A a red... auuu bar 20 metara..
A dvije kase rade.. Ljudi kupuju ko da je smak svijeta.
Žena dođe kući i pada s nogu... Da nisam vidio ne bi joj vjerovao, jer u taj Shop centar idem baš ako moram..
Na parkingu, a prilično je prostran.. Mjesta ni za šibicu, kamo li auto...
Kupuju se bezvezarije.. Mislim da će nakon blagdana 90% tih stvari zapravo završiti u smeću...
Al kupovati se mora...
Kava u obližnjem kafiću ko da je servira na sa zlatnim listićima..
Četri kave i ode dnevnica.
Al treba kafenisati...
I tračati..
I vidjeti..
I biti viđen!
U tom kafiću, dakako!
Prestiž je to!
Pa dokle više, ljudi?
Izgleda ni ova plandemija, mnoge nije opametila.
Možda su sjele debele božićnice.?!
Ne znam.
Srećom radim u malom mjestu pa u širokom luku zaobilazim te i takve trgovine.. uđem kad doista nešto trebam.
A vi, dragi Vi?
Post je objavljen 22.12.2021. u 18:31 sati.