I dok nas sa svih strana bombardiraju sa reklamama koje kakovih poklona i većina ljudi smišlja kako će što kome pokloniti i što bi željeli da ih dočeka na Božićno jutro pod jelkom ja imam samo jednu želju.....
Svi znamo kako autizam zna biti vrlo izazovan, da ne pišem težak ponekad.. Mi se trenutno u nazad nekoliko mjeseci nalazimo u jednoj tako izazovnoj i teškoj fazi za cijelu našu malu obitelj.....
Često možemo čuti ili čitati o raznim postignučima djece u spektru i to me u večini slućajeva toliko veseli, ali ponekad, kao sada, nemam snage ni volje ništa takvoga čitati kao ni slušati...
Već neko vrijeme prošlo kako smo se uhvatili u koštac sa pubertetom i već neko vrijeme ja si ponavljam stalno ista pitanja... "koliko još?" i "Do kad?".....
Do odgovora još nisam stigla.....tu je samo krivnja i strah za sve nas.... Krivnja da radim nešto krivo, krivnja da mu ne posvećujem dovoljno pažnje, krivnja što sam umorna, iscrpljenja, istrošena, ne naspavana, često ne nasmijana, krivnja zbog depre, krivnja zbog glavobolje, krivnja zbog njegovog nazadovanja u nekim segmentima, zbog njegovih ispada i što ne mogu na vrijeme otkriti i izbjeći okidače njegova bijesa......krivnja što nisam u mogućnosti dati sebe svima koji me trebaju onoliko koliko me trebaju, strah da se budemo pogubili i otuđili jedni od drugih putem u budućnosti...... Puno previše krivnje i strahova, a odgovora nigdje....
Moja želja za Božić nisu pokloni koji se mogu kupiti....
Samo nam želim da imamo još više snage, ljubavi, volje i ludosti... Da izdržimo sve što nas čeka u budućnosti, da smo i dalje zajedno, hrabri, sretni i zdravi....
Post je objavljen 21.12.2021. u 22:38 sati.