Ova noć, tako tiha,
iza očiju diše duša,
danas je zimski solsticij
...bijeli snovi.
Iz mora zlatnih želja
nema me,
Mjesec miruje,
prazan pogled, promjena,
poklanjam životu sebe,
a poklanja li mi život mene?
Na katedrali otkucava 21.30h,
večer, zima, prozirne boje aure
obavijaju moju crnu noć,
nema me.
Kako prozirno i lako
dobivaš sva moja obećanja,
a slomljene linije na dlanu
pričaju istu priču
u pokušaju da te
zaustavim u trenu
odlaziš u svoj trenutak,
ima li tu mjesta za mene?
Sanjat ću san smrti
i posljednji pokušaj života,
da me vrati na ovaj planet
gdje je plavo nebo
odsjaj tvog oka
i neka noćni sati
obaviju moj san
dubokim sjajem
večerašnjeg zimskog solsticija.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-28-9
Sva autorska prava pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.